Gradačac u prošlosti

GRADAČAC od 1945. do 1991.

1. OPĆI PODACI

1.1. Uvod

Gradačac je i prije Drugog svjetskog rata bio sjedište sreza, kome su pripadali  Modriča, Bos. Šamac, Odžak i Srebrenik. Istina, u Odžaku i  Bos. Šamcu bile su ispostave sreza, a Modriča, Gradačac i Srnice  općinska sjedišta  gradačačkog sreza. U odnosu na druga susjedna mjesta, ta činjenica davala je određene prednosti  Gradačcu, jer je kao sresko mjesto  vezao za sebe određene ustanove, odnosno organe vlasti kao što su Sresko načelstvo,  Sreski građanski sud, Sreski šerijatski sud, Poreska uprava, Gruntovnica, Sreska trgovačka komora i Sreska zanatska komora.  Osim toga u Gradačcu je bilo sjedište  raznih službi kao što su  medicinska, veterinarska i poljoprivredna. Građanska trgovačka škola  u kojoj su se školovali  polaznici nakon završene četverorazredne osnovne škole, imala je takođe  širi regionalni značaj. No, bez obzira  na to, što je Gradačac  kao srez imao  sve te ustanove i drugo, to je bila siromašna i zaostala sredina sa takoreći isključivom  primitivnom poljoprivrednom proizvodnjom, agrarno prenaseljena. Osim poljoprivrede, bile su tu  manje trgovinske radnje,  nešto zanatstva i ugostiteljstva bez ikakve industrije.  U Gradačcu, kao sjedištu sreza, živjela je  pored Bošnjaka, Srba i Hrvata i manja zajednica Jevreja, koja se uglavnom bavila trgovinom. Takođe,  u samom gradu živi i  omanja zajednica Roma, koja se integrirala u garadačačko društvo, baveći se raznim zanatima, trgovinom, piljarstvom, prodajom stoke, a znatan broj je imao i mesarske radnje i razne druge manje trgovinske i ugostiteljske  radnje. Na gradačačkoj općini tada je bilo registrirano  113 trgovačkih radnji, 131 zanatska radnja i  31  ugostiteljska. Na tim poslovima bilo je angažirano oko 600 lica, uglavnom vlasnika  tih radnji  i njihovih užih članova porodice.

Veliki broj stanovništva  bio je siromašan, manji broj bogatijih seljaka  nisu mogli radno apsorbovati  veliki broj sirotinje, koja je željela da radi. Nivo obrazovanja bio je veoma nizak, vladala je opća nepismenost, a na općini Gradačac bilo je svega 7 četverorazrednih škola , sa po jednim učiteljem.  Obuhvat  djece   školovanjem  bio izuzetno mali, pa nije ni čudo što je bilo 85 % nepismenog stanovništva.

Postojala su kulturno-prosvjetna društva, kod Bošnjaka “Hamijet” sa čitaonicom i kao kulturno – potporno društvo, kao i ogranak društva “Gajret”, kod Srba  ogranci društva “Prosvjeta”, a kod Hrvata “Napredak”. I Srbi i Hrvati imali su svoje čitaonice , koje su bile organizirane  na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Zdravstvena zaštita  bila je u povoju na ovom području, jer je za područje sreza radio jedan sreski ljekar i za područje općine jedan općinski ljekar i to je bilo sve. “Ovakve  ekonomsko socijalne prilike  iz tog vremena  uslovile su da je u Gradačcu  preovlađivalo siromašno stanovništvo, da je vladala velika nezaposlenost, te da je veliki broj siromašnih  ljudi sa sela dolazio u grad u težnji za zaradom, ali bez uspjeha. Isto tako veliki broj mještana  radnika, zanatlija, seljaka  pa i intelektualaca odlazio je  u druga mjesta  tražeći posao. Najveći broj siromašnih stanovnika , a uz to još i nepismenih, životario je  kod svojih kuća  bez perspektive za neku bolju budućnost”.

Gradačac kao grad, u mnogome je drugačije izgledao. Nije tu bilo nekih velikih objekata, ali sve te male zgrade imale su svoju posebnu ljepotu i draž. Mada bez  urbanističkog plana, naselje je ipak izgledalo kao da je projektovano i prostorno usmjereno.

U glavnoj ulici koja se proteže kroz centar grada na pravcu istok – sjeverozapad sve od “crvene” škole pa do raskrižja puta za Modriču i Bosanski Šamac, poredani su u nizu kao kakav đerdan, razni dućani, magaze,  pekare, mesnice,  slastičarnice, brijačnice, aščinice, gostionice i manje kafane, hanovi, kovačke, potkivačke i kolarske radnje, poneka  čitaonica, hotel, i drugi razni objekti. A sa bočne  strane na tu  glavnu ulicu  “slivaju” se i utapaju u  nju mahalske ulice, koje sve vode prema “gradu”, prema centru.  Gradačac je mala, ali čista čaršija. Pazarnim danom, a i običnim danima čaršijom se šire mirisi ćevapa, poslastica, roba iz dućana, u tom na oko haosu, sve odiše jednim redom i ponašanjem po nepisanim pravilima.

Za ljetnih  dana ulice Gradačca  se svakog jutra poljevaju vodom. Sa konjskom zapregom, koja je na specijalnim kolima, vukla jedno veliko bure vode, sa pozadi montiranom jednom perforiranom cijevi, putem koje su  se prskale ulice  da bude što manje prašine, jer tada nije bilo asfalta i asfaltiranih ulica, kako u gradu tako i  na čitavom srezu Gradačac. I ako tada nije bilo električne energije, asfalta i vodovoda, ipak Gradačac je bio uredno mjesto. Noću su do određenog vremena paljene ulične svjetiljke, na petrolej, a za  to je bio posebno zadužen i plaćen čovjek koji je u određeno vrijeme palio i gasio uličnu rasvjetu.

Ritam i sadržaj života bio je nešto drugačiji u odnosu na današnje vrijeme. Nije bilo masovno u upotrebi radija, telefona, televizije. Istina u malo bogatijim kućama mogao se čuti poneki radio-aparat na baterije.

Do rata  na Gradini je, u kuli bila žandarmeriska stanica, a u toku rata kao vojno sjedište, kako čije vojske. Međutim pred sam kraj rata, kula je najviše stradala. Tada je pri oslobađanju Gradačca najviše porušena od granatiranja, ostavši bez krova, naročito onaj najviši dio – čardak. Proći će skoro 10 godina poslije rata, kada će kula dobiti svoj krov i vratiti svoju staru  ljepotu. Građani su se uvijek dičili Gradinom, najviše zbog njene historijske vrijednosti i uloge, a i zbog njenog dominantnog mjesta u centru grada. Ona nadmašuje svojom ljepotom sve druge građevine. Bila bi najveća glupost dopustiti da se u njenoj zaštitnoj zoni, tj. u neposrednoj blizini napravi bilo kakav objekat, koji bi mogao konkurentno izgledati kao kula “Zmaja od Bosne”.

Socijalno-ekonomske prilike u gradačačkom kraju pred Drugi svjetski rat, karakterisalo je stanje izrazitoga siromaštva i zaostalosti najvećeg dijela stanovništva.  Ogromna većina stanovništva bavila se poljoprivrednom proizvodnjom na primitivan i zaostali način. Učešće sekundarnog i tercijarnog sektora u strukturi tako zaostale privrede bilo je beznačajno. “Izuzev jedne male ciglane i nekoliko parnih mlinova, drugih industriskih preduzeća nije bilo, sva nepoljoprivredna djelatnost se satojala iz pretežno sitnih trgovačkih, zanatskih i ugostiteljskih radnji u gradu, a dijelom i u nekim selima. Računa se da je u to vrijeme na području današnje općine Gradačac bilo ukupno 120 – 130 zaposlenih lica.”  Bile su evidentne  određene socijalne razlike, između siromašnog i srednjeg sloja seljaštva na jednoj strani i bogatijih slojeva zemljoradnika i trgovačkog kapitala na drugoj.

Prva Jugoslavija, kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nije bila naklonjena Bošnjacima. U takvoj situaciji  većina bošnjačkog stanovništva  bila je, razumljivo,  nezadovoljna  zbog svog nepravednog društvenog statusa i nacionalne obespravljenosti.

Ali nakon rata centar sreza, a kasnije općine  Gradačac postepeno, ali  stalno se mijenjao. Već do 1965. godine dosta toga je izgrađeno: podignuta su 154 stana  u društvenoj svojini  sa 9.877 m²  površine, a od javnih zgrada izgrađena je zgrada Skupštine općine, zgrada bioskopa, suda, zgrada narodne milicije, veterinarska stanica, narodna banka, ambulanta Doma zdravlja, osmogodišnja škola, kao i brojne zgrade u kojima su smještene privredne organizacije.

Iako Gradačac nije imao urbanistički plan, činjeni su napori da centar grada bude građen koliko – toliko po planu. Asfaltirane su prve ulice, površine 10.000 m² , otpočela je izgradnja kanalizacione mreže u dužini od 600 metara, a 1962. godine Gradačac je dobio vodovod. “Za izgradnju crpne stanice, rezervoara, kaptiranja vrela, osnovne razvodne i vodovodne mreže izgrađeno je 7.172 dužna metra te mreže, za što je uloženo preko 60 miliona dinara. Broj domaćinstava koja su priključena na vodovod iznosi 348, dok 5.500 stanovnika koriste vodu iz gradskog vodovoda. Svi ovi  komunalni radovi su obavljeni uz veliko učešće građana putem dobrovoljnog rada i mjesnog samodoprinosa”.

Podgrad mahala, koje više nema. 

Davno, prije dolaska Austrougarske u Bosnu i okupacije ovih prostora 1878. godine, dakle, još u periodu turske vladavine  u sjeverozapadnom podgrađu Gradine  u podnožju njenih zidina  formiralo se romsko naselje, koje je brojalo preko 50 kuća , koje su bile locirane  na prostoru od sadašnje zgrade bioskopa, pa sve do gradske kafane, zauzimajući i dijelove sadašnjeg centralnog parka u Gradačcu. Nije nam namjera  da se upuštamo u to kako je  i kada nastalo to naselje.  Po svoj prilici to naselje je staro  koliko i gradačačka kapetanija, jer “od današnjih narodnosti najprije su se u BiH doselili Romi. Oni su tu već  u XV stoljeću i naseljavaju  postupno, a osobito za turske vladavine, gotovo sve gradove. I oni žive pretežno, izdvojeni u svojim naseljima , mahalama, baveći se tradicionanim  zanatima  (mesarski, oštrački zanat i dr.), a ističu se kao dobri  poznavaoci i trgovci  konjima. Mada su trajno naseljeni, za razliku od nomada, te poprimaju odjeću  i neke običaje domaćeg življa, oni ipak zadržvaju svoj jezik i svoju do najnovijeg vremena  usmenu kulturu”.

Nakon Drugog svjetskog rata, gradske vlasti rade na urbanzaciji Gradačca, pa se između ostalog postavio i problem izmještanja Podgrad mahale. To naselje stvarano je stoljećima, ali najveći broj kuća bio je izgrađen na neuslovnom terenu, bez ikakve okućnice, bez vode i bez saobraćajnica, osim uskih pješačkih staza. Najveći broj tih kuća  bile su trošne i male  prizemnice, tzv. šeperuše, mada je jadan broj  pojedinaca imao i bolje izgrađene kuće ozidane od cigle i kamena koje nisu zaostajale za  ostalim kućama u Gradačcu. To su bile obično kuće bolje stojećih mesara ili snalažljivijih trgovaca, ali najveći broj tih kuća  nije bio uslovan za stanovanje.

Organi vlasti, pokrenuli su pedesetih godina prošlog stoljeća akciju u dogovoru  sa tim građanima  da se to naselje dislocira, a da se taj prostor  uredi kao parkovska površina, odnosno kao zeleni pojas  ispod Gradine, a kasnije da se i r. Gradašnica regulira, kako bi se razriješio problem  poplave grada svaki puta kod malo obilnijih kiša.

Tokom 1951. godine NOS Gradačac iz svoga budžeta izdvojio je iznos od 200.000 dinara kao pomoć za preseljenje naselja na više lokacija u Gradačcu. Saglasnost sa stanovništvom Podgrad mahale je postignuta. Svi oni koji su imali svoje kuće dobili su  nove pristojne placeve  za izgradnju novih kuća . Srez je najveći dio pomoći pružio u građevinskom materijalu – cigla, crijep, koruge, i u drugom potrebnom materijalu.

Svoje kuće,  te 1951. godine  u Podgrad mahali imali su slijedeći građani:

Red. broj.	Prezime i ime vlasnika kuće
1	Ferčulović Hasan,
2	Inkić Muharem,
3	Zupurović Ibro,
4	Partić Ibro,
5	Herčulović Hasan,
6	Omerović Ibro,
7	Iljazović Ferid,
8	Mehanović Ibro,
9	Kuduzović Velija,
10	Bajrić Huso,
11	Pelešević Šaćir,
12	Isić Suljo,
13	Ćosić Raško,
14	Pelešević Šaćir,
15	Kevrić Mustafa,
16	Kuduzović Raško,
17	Pelešević Mahmut,
18	Ćosić Suljo,
19	Pelešević Alija,
20	Ćosić Kasim,
21	Ćosić Šahdo,
22	Alimanović Salko,
23	Ćosić Šemsa,
24	Inkić Pašaga,
25	Iljazović Muharem,
26	Kajić Abid,
27	Pelešević Muharem,
28	Dadić Džemal,
29	Kadić Džemal,
30	Kevrić H. Sulejma,
31	Zupurović Salih ,
32	Kuduzović Rešo,
33	Ferčalović Hasan,
34	Bajrić Husa,
35	Pidžić Behija,
36	Bukvić Meho,
37	Isić Abid,
38	Čajić Ćamka,
39	Iljazović Ferida,
40	Isić M. Ibro,
41	Alimanović Abida,
42	Selvić Temza,
43	Inkić Idriz,
44	Kevrić Šaćir,
45	Kevrić Šaban
46	Milkić Sadija,
47	Milkić Biber,
48	Muješić Salko,
49	Muješić Mustafa,
50	Lulić Brajko,
51	Silajdžić Kadrija,
52	Mehanović Samid,
53	Milkić Mujo,
54	Ćosić Mehmed

Predpostavljamo da ovaj spisak nije potpun, polazeći od toga  da je jedan broj građana – Roma i sam riješio svoje preseljenje bez korištenja sredstava sreza. Naveli smo imena tih ljudi, da bi oteli od zaborava  mnoge likove nama dobro znanih  naših sugrađana od kojih je veoma mali broj   danas u životu. Prošlo je od tada 50 godina, za istoriju malo razdoblje, ali za ljudski život i suviše veliko.

Karta zoning plana u području Gradačca R  1: 50 000.

1.2. Položaj

Općina Gradačac zauzima južni i jedan dio jugoistočnog dijela Srednje Posavine u Sjevernoj  Bosni,  od 45° 10’ do 45° 45’ sjeverne geografske širine, te od 18° 07’ do  18° 48’ geografske dužine istočno od Grinwicha. “Geografski položaj u osnovi je sistematizovan  samim razvojem naselja  na komplementarnoj liniji  između planinskog zaleđa  i Panonske nizine. Ovakav geografski položaj  uslovio je i formiranje nekoliko genetski modificiranih determinanti  prirodne sredine kao: morfologiju terena, energiju reljefa,  razvoj hidrografskih elemenata  i pojava, a kao posledica toga  Gradačac ima modificiranu kontinentalnu klimu, veliku akumulaciju podzemnih voda, dvije do tri etaže i nekoliko vrsta  elemenata flore i faune.”

Gradačac okružuju općine Bosanski Šamac i Orašje sa sjeverne strane, Gračanica , Srebrenik i Brčko sa južne i jugoistočne , a Modriča i Doboj sa zapadne. Izgradnjom modernih saobraćajnica,  veze Gradačca sa  okolnim svijetiom  su oživjele. Ovim krajem prolaze  putevi koji BiH  povezuju sa Hrvatskom, odnosno Osijekom i  drugim naseljima Slavonije, a sa južne strane  sa Tuzlom, Sarajevom i  jadranskom obalom.

U Gradačac  se može stići  modernim asfaltiranim saobraćajnicama  iz više pravaca  preko Županje  magistralnim putem  za Sarajevo do sela Pelagićevo, odakle se odvaja  put do Gradačca u dužini od 17 kilometara, koji ima magistralni značaj, zatim od Sikirevaca i Babine Grede u Hrvatskoj, preko Bos. Šamca  i Crkvine do Gradačca, od Doboja preko  Modriče do Gradačca, a sa juga  modernom saobraćajnicom Tuzla – Županja, pa preko Ormanice  do Gradačca, zatim od Gračanice, preko Srnica  do Gradačca, od Orašja  preko Tramošnice  do Gradačca, te željezničkom prugom  Modriča – Gradačac.

Gradačac je nastao i razvijao se u jednom komplementarnom pojasu  između dinarsko – planinskog zabrđa i Panonske nizine. Gradačac je lociran u veoma frekventnom  i dinamičnom pojasu  Rapublike  i veoma je intezivno naseljen. Od ukupne površine 70,4 % otpada na poljoprivredno zemljište, 23,1 % na šumsko, a 6,5 % na ostalo zemljište.

1.3. Reljef

U pogledu reljefa razlikuju se dvije zone  i to ravničarska zona i zona uspona. Ravničarska zona pokriva sjeverni i sjeverno istočni dio općine, a zona uspona pripada dijelu  općine  sa valovito talasastim, brežuljkastim i bregovitim terenom . Na  ravničarski dio  otpada 20,8 %, a na zonu uspona  79,2 % teritorije ili još detaljnije:

–   ravničarska zona   20,8 %,

–   valoviti reljef           25,3 %,

–   brežuljkasti reljef    21,4 %,

–   bregoviti reljef        32,5 %.

Nadmorska visina  područja općine je slijedeća:

–   ravničarska zona do 100 m  nadmorske visine      20,8 %,

–   zona uspona od 100 do 600 m nadmorske visine 79,2 %.

Reljef je nadalje karakterističan i po tome  što je teren ispresjecan  potocima i potočićima kao i uvalama i putevima, sa gustom mrežom vodotoka  sliva Tinje na jednoj strani, i mrežom potoka i potočića  koji čine sliv Tolise, na drugoj.

Geološki reljef na području općine Gradačac odgovara uglavnom  geološkom supstratu, pa se u skladu sa ovim  mogu odrediti i tipovi  zemljišta.  “Geološki supstrati su  mlađi i pretežno  lako drobljivi. Na ravničarskom reonu  geološki supstrat čine  mlađi aluvijalni nanosi. Na valovitom  mikroreonu supstrat čine  pliocenski sedimenti ilovasti i glinasti, škriljaste gline pješčavo starijeg sedimenta, te mlađi sedimenti riječnih nanosa . Na brežuljkastim  mikrorejonima  geološki supstrat  čine sarmatsko krečnjačke tvorevine i druge tvorevine, rastrešene na glinu – sedimenti  dubokih jezera, mora i nešto sedimenata riječnih nanosa. Na bregovitom  mikrorejonu  geološki supstrat čine  eocenski  fliš sastavljen od laporastih  škriljaca, glinenih škriljaca i pješčara.  Osnovni tipovi zemljišta  koji se obrazuju na ovim geološkim podlogama su parapodzol u kojem pravcu ide veći dio pedogenetskih  procesa.  Ovdje se razlikuje dolinski parapodzol, terasni parapodzol, i obronični parapodzol. Nadalje dolazi sionica (smonica), sivo smeđa dolinska zemljišta (karbonata i beskarbonata)  bregovita i žućkasto smeđa i drugo.” Parapodzol je stari naziv za loše tipove zemljišta. Aktuelni usvojeni termin, umjesto podzol je pseudoglej.

Pregledna karta razmještaja prirodnih resursa.

1.4. Klima

Osnovni elementi klimatskih uvjeta  na općini prate se na bazi podataka o stanju i kretanju  temperature zraka, padavina, vjetrova, mrazeva i drugih elemenata.

Najpouzdaniji indikator  za praćenje tih vrijednosti  na jednom prostoru,  jesu oni podaci  koje registruju određene  metereološke stanice, povezane u  jednu  jedinstvenu metereološku  službu  na području BiH.

Što se tiče temperature zraka, na bazi praćenja od 1954.  do  1965. godine, dakle 12 godina, došlo se do slijedećih  rezultata: u posmatranom periodu. Najtopliji mjesec je juli sa srednjom mjesečnom temperaturom od  21,1°C, a najhladniji januar sa srednjom mjesečnom  temperaturom  – 0,8°  C.

Kolebanja  temperature vazduha  po mjesecima za Gradačac, za period 1965. – 1977. g.:

Red. broj	Mjesec	Kretanje temperature	Suma kolebanja temperature
1	januar	od – 6,6 do  +  3,7	10,3 ° C
2	februar	od – 5,1 do  +  7,7	12,8 ° C
3	mart	od+  2,1 do +  9,8	7,7 ° C
4	april	od + 8,7 do +13,9	5,2 ° C
5	maj	od+13,4 do + 20,8	7,4 ° C
6	juni	od +17,7 do +21,8	4,1 ° C
7	juli	od +19,3 do +23,3	4,0 ° C
8	avgust	od +19,0 do +23,1	4,1 ° C
9	septembar	od +16,0 do +19,3	3,3 ° C
10	oktobar	od +11,3 do +13,6	2,3 ° C
11	novembar	od +  2,8 do +12,4	9,6 ° C
12	decembar	od  –   1,0 do +  6,5	7,5 ° C

Gradačac ima ukupno oko 860 mm padavina godišnje, a najvlažniji je mjesec maj sa 98 mm, zatim juni sa 94 mm i juli sa 82 mm, a najsuvlji je avgust sa 47 mm i septembar sa 52 mm padavina.

Insolacija  je dovoljno visoka za brojne poljoprivredne kulture, a posebno je optimalna za mnoge  vrste voća,  kao što je šljiva i druge vrste voća, zatim  grožđe, mada  tradicije za proizvodnju grožđa na ovom području nema. Gradačac prima preko 4.000 stepeni temperaturnih suma godišnje.

Vjetrovi kao klimatski faktor su veoma značajni. Tako na primjer u poljoprivrednoj proizvodnji  mogu  dosta  da utiču na stepen vlažnosti  tla, na brzinu isušivanja i sl., a kod voćarstva, jaki vjetrovi  mogu nepovoljno da utiču  na insekte pri oprašivanju voća.  Na ovom području nije provođeno  sistematsko praćenje  i mjerenje vjetrova, ali dugoročnim zapažanjem utvrđeno je da su dominantni  sjeverni, sjvernoistočni  i sjeverozapadni vjetrovi. Intezitet vjetrova je relativno slab i iznosi 2,5 – 3,0 po Boforovoj skali, mada se ponekad javljaju i olujni vjetrovi. U prva tri mjeseca u godini najveća je frekvencija vjetrova.

“Zapadni, jugozapadni i jugoistočni  vjetrovi  javljaju se iz područja višeg vazdušnopg pritiska  koji se formira u neposrednom planinskom zaleđu (Trebavi, Majevici i višem planinskom zaleđu  u području Spreče).

Kada je riječ o mrazevima i opasnosti od njih za poljoprivredne kulture, a naročito za voćarstvo, može se konstatovati  da oni pretstavljaju  samo izuzetno opasnost, ali u ravničarskom dijelu općine. U ovom kraju  su rjeđe godine  u kojima se pojavljuju temperarture ispod nule  u mjesecu martu i aprilu.

Što se tiče grada, na području općine  Gradačac, nemamo pouzdane pokazatelje. Istina, grad se redovno pojavljuje, ali u užim pojasevima. Olujna strujanja koja donose  grad na ovom području  su redovna pojava, ali pojava grada je uglavnom slabijeg inteziteta, sem nekih rjeđih izuzetaka, o čemu ćemo više pisati u poglavlju “Protivgradna odbrana”.

Prema tome na osnovu praćenja  meteoroloških prilika  na ovom području  može se zaključiti  da područje općine  Gradačac ima modificaranu  umjereno kontinentalnu klimu sa hladnim zimama i  srazmjerno vrućim ljetima.

Klimatska karta područja.

1.5. Vodni resursi

Gradačac nema većih riječnih tokova , a ipak spada u red područja koja imaju velike količine  kako površinskih, tako i podzemnih voda. Čitavo područje pripada slivu  rijeke Tinje i Tolise. Kroz sam grad protiče  rječica Gradašnica. Na općini je razgranata mreža površinskih tokova , koji su siromašni vodom, ali u vrijeme većih padavina , poprimaju izrazito bujični karakter.

Gradašnica i njen sliv  obuhvata zapadni dio  Srednje Posavine. Dužina joj je 6.900 m i uljeva se u Istočni lateralni kanal. Osim Gradašnice  u Istočni lateralni kanal  uljeva se Kruševica i Briježnica sa pritokom Mionicom.

Slivu rijeke Tinje  pripadaju Mala Tinja, sa pritokama Rajska, Zelinjska rijeka  sa Jasenicom, Međiđka rijeka  i potok Lukavac, te Lomnica sa Četnicom. Rijeci Tolisi pripadaju  i potoci  Kunovac, Srnava i Desna rijeka.

Kao vodni resurs  od velikog su značaja i akumulacije jezera Hazna i Vidara, te velike podzemne akumulacije, među kojima  su najznačajnije  vrelo Banja Ilidža  sa istraženim količinama mineralne termalne vode od 50  l/s.

1.5.1 Katastrofalna poplava Gradačca 1964. godine

Bilo je u proteklih 50 godina u više slučajeva pojave olujnog nevremena, grada i tuče, i niza poplava koje su ostavljale velike štete, kako u poljioprivredi, tako i na stambenim i komunalnim objektima, a posebno u nerazvijenoj industriji  i zanatstvu. Ali, događaj koji se zbio  24. juna 1964. godine  oko 19,30 sati, zavređuje da se o njemu  posebno zabilježi koja rečenica više. Naime navedenog dana došlo je do velikog  proloma oblaka na području općine  Gradačac, koji je zbog velike količine padavina  prouzrokovao nezapamćenu katastrofalnu poplavu i velike materijalne štete, kako u poljoprivredi i  u industriji,  tako i na komunalnoj infrastrukturi.

Industrija i zanatstvo, koji su već tada bili locirani u posebnoj industrijskoj zoni, na sjevernom području grada, bili su na posebnom udaru  velikog vodoplavnog vala, koji je za nekoliko  sati napravio nezapamćene štete.

Ta poplava je bila neočekivana, pa su i pripreme za odbranu od poplave bile slabe. U industrijskoj zoni u više preduzeća tu veče radilo je  preko 1.000 radnika. Nakon uzbune  i zavijanja sirena Vatrogasnog društva Gradačac, čitav grad je bio na nogama, radnici su pohitali u svoja preduzeća  da spašavaju ljude i imovinu, jer jedan veći broj radnika radio je u drugoj smjeni i bio je ugrožen vodenom stihijom.

Na sreću ljudskih žrtava nije bilo, ali materijalna šteta je bila zaista  velika. U industriji i zanatstvu procjenjene štete iznosile su preko 140 miliona dinara, a u poljoprivredi općine oko 400 miliona dinara.

Najveće štete imale su slijedeće radne organizacije:

–    “Partizanka”            39,8 miliona dinara,

–    “Namještaj”             31,1 miliona dinara,

–     Korpara                  12,7 miliona dinara,

• “Bosna” – ciglana   11,5 miliona dinara,
• “Kula”                      11,3 miliona dinara,
• “Hempro”                11,0 miliona dinara,
• “Agrozad”                11,0 miliona dinara,
• “Jedinstvo”                4,5 miliona dinara, kao i druge organizacije.

Cijelu noć trajala je borba sa vodenom stihijom, a sutra dan imalo se šta i vidjeti. Svi objekti koje je voda zahvatila  bili su puni blata i mulja. Strojevi u mnogim halama bili su oštećeni, kao i građevinski objekti, a repromaterijal je voda odnosila  čak do područja Ledenica.

Radilo se čitav mjesec dana na otklanjanju šteta  od poplave. U cilju pružanja pomoći, na nivou općine  formirane su dvije omladinske radne brigade, koje su se angažirale  da pomognu u najugroženijem području.

Dakle, štete su bile  ukupno oko 540 miliona dinara. Koji je to iznos štete, može se najbolje uporediti sa veličinom ukupnog prihoda privrede Gradačac za prvo polugodište 1963. godine  koji je ostvaren u iznosu od 766,9 miliona dinara. Procjene štete u privrednim organizacijama vršile su posebne komisije formirane za tu namjenu. Osiguravajući zavod Doboj, kod koga je bila osigurana  imovina uključio se odmah u procjenu štete i možemo reći  da se postavio veoma korektno, te da je direktna šteta  nadoknađena  sa 90 %. Međutim  jedan broj organizacija  izvršio je podosiguranje svoje imvine, tako da te organizacije  nisu mogle dobiti  naknadu štete u punom iznosu. To se odnosilo na organizacije “Kulu”, “Slobodu”, “Hempro” i još neke organizacije.  U vezi  sa ovom poplavom  reagiralo je i Izvršno vijeće SR BiH, na čijem čelu je u to vrijeme bio  Hasan Brkić. Na svojoj sjednici od 24. 07. 1964. godine. Izvršno vijeće SRBiH predložilo je mjere u nekoliko pravaca:

• odgoda plaćanja anuiteta za kredite za oštećene organizacije i prioritetno razmatranje kreditnih zahtjeva  sa područja Gradačca,
• zaduženje Republičkog fonda zajedničkih rezervi  da organizacijama omogući  potrebne kredite ( za one koje su imale velike indirektne štete),
• otpis i smanjenje poreza  na dohodak individualnim poljoprivrednim proizvođačima.
•  

Da “svako zlo ima i svoje dobro”  kako to narod kaže, potvrdio je i ovaj slučaj katastrofalne poplave 1964. godine. Naime, nakon te poplave ubrzani su poslovi na izgradnji  brana na jezerima “Hazna” i “Vidara” kao i izgradnji niza vodoprivrednih objekata u Gradačcu i široj okolini, što je doprinijelo da se u perspektivi  spriječe nove štete, koje bi sigurno  daleko prevazišle  vrijednost investicionog ulaganja u te objekte.

Pregledna globalna – hidrografsko hidrološka karta terena.

1.6. Teritorijalno – upravna organizacija

U drugoj, socijalističkoj Jugoslaviji, Zakonom o teritorijalnoj podjeli, koji je donešen 29.08.1945. godine utvrđeni su: srezovi i područja mjesnih narodnih odbora. Posebnom Uredbom o određivanju područja  narodnih  odbora i utvrđivanjem sjedišta  mjesnih narodnih  odbora  koje su donešene 16. i 29. augusta 1945. godine, posebno su definirani sa svojim granicama srezovi i mjesni narodni odbori, te utvrđena sjedišta  mjesnih narodnih odbora. Na osnovu toga zakona  i uredbi, jedno ili više naseljenih mjesta  sačinjavali su mjesni narodni odbor, kao teritorijalno-upravne jedinice.  Gradačac je u toj podjeli ostao srez sa sjedištem u Gradačcu.

U 1952. godini donosi se Zakon o narodnim odborima općina, čiji je zadatak usmjeravanje privrednog i društvenog razvoja općine, a u 1955. godini, 12. jula  vrše se određene promjene organizacije srezova i općina. Od 1956. godine će i Gradačac biti ukinut kao srez, te postati sjedište općine, a bivše općine na našem području postat će mjesni odbori, odnosno mjesni uredi. Gradačac kao srez imao je  13 mjesni narodnih odbora i to: Mionica, Turić, Zelinja Gornja, Srebrenik, Hrgovi, Ledenice, Srnice, Mionica, Gornji Žabar, Špionica,  Tramošnica,  Gradačac i Zelinja Donja.

U to vrijeme, Gradačac je  od 1956. godine  do šezdesetih godina  pripadao srezu Brčko, da bi nakon 1961.g. u promjenama u teritorijalnoj organizaciji vlasti pripao srezu Doboj. Nakon ukidanja srezova Gradačac se regionalno sve više povezuje sa Tuzlom, pa sve do današnjih dana. Dugo vremena poslije Drugog svetskog rata u sastavu gradačačkog sreza bila su i sela  Srebrenik , Ćehaje i  Špionica.

Dakle, nakon što je 1955. godine došlo do reorganizacije srezova u BiH  i smanjenja njihovog broja, Gradačac te godine gubi  status sreza i uređuje se kao Narodni odbor općine u sastavu sreza Brčko. Na temelju Zakona o uređenju općina  i srezova, a u cilju približavanja  određenih upravnih službi  stanovništvu, općina 1960. godine  formira u skladu sa Zakonom  mjesne urede, tako da Gradačac  tada utvrđuje slijedeće mjesne urede:

1. u Donjem Skugriću, za mjesta Skugrić Donji i Tolisa,
2. u Donjim Srnicama, za Biberovo Polje, Donji Hrgovi, Donje Srnice i Vučkovce,
3. u Donjoj Tramošnici za mjesta  Donja Tramošnica, Gornja Tramošnica, Orlovo Polje i Srednja Slatina,
4. u Gornjem Žabaru, za mjesto Gornji Žabar,
5. u Mionici, za mjesta Avramovina, Briježnica, Donji Lukavac, Porebrice, Samarevac, Turić i Mionica,
6. u Kerepu, za mjesta Donja Međiđa, Jelovče Selo i Kerep,
7. u Srednjoj Zelinji, za mjesta Donja Zelinja, Gornja Međiđa, Gornja Zelinja, Jasenica i  Srednja Zelinja i
8. u Vidi, za mjesta Donje i Gornje Krečane, Gornji Lukavac, Novalići, Rajska, i Vida.

 Radom mjesnih ureda rukovodi šef mjesnog ureda  kojeg postavlja Narodni odbor općine. Istovremeno osnovani su na području općine  i 36 mjesnih odbora. Takoreći u svim selima osnovani su mjesni odbori, koji su brojali od 7 do 15 članova.  I nakon ukidanja srezova, kojom prilikom je općina Gradačac bila u srezu Doboj, Gradačac je zadržao  veze u određenim institucijama  u Doboju sve do početka 1972. godine . Međutim, tada se na incijativu općine Gradačac prelazi sa članstvom u regionalne institucije  u Tuzlu. Razlog je bio taj, što je     Gradačac             konačno  povezan sa Tuzlom modernom asfaltnom saobraćajnicom, te da se inače u Tuzli već nalaze brojne institucije u koje je Gradačac već uključen, kao što su Socijalno osiguranje, Pedagoško prosvjetni zavod, Direkcija PTT, Medicinski centar, Vojni okrug, Okružni privredni sud, Elektro – distributivno preduzeće, pa nije bilo razloga  da se i sa ostalim institucijama  ne pređe u Tuzlu, kao što su članstvo u Osnovnoj privrednoj komori, Javnom pravobranilaštvu, Zavodu za statistiku, Zavodu za zapošljavanje, te prelazak organizacija udruženog rada u  Privrednu banku Tuzla. Nakon ove incijative, sve organizacije udruženog rada prešle su u regionalne organizacije i institucije u Tuzlu tokom 1972. godine.

Grb općine Gradačac (rješenje usvojeno sedamdesetih godina)

Ovaj tekst korišten je iz knjige GRADAČAC OD 1945. DO 1991., KOJU JE OBJAVILA JAVNA BIBLIOTEKA „ALIJA ISAKOVIĆ“ GRADAČAC, 2003. GODINE,  strana 1 do 27.

(NASTAVAK SLIJEDI)

Reis-ul-ulema Islamske zajednice BiH Husein ef. Kavazović rodom je iz Jelovče Sela i bivši učenik Osnovne škole „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja.

         U BiH zapaženi su brojni polaznici medresa i drugih vjerski visokih škola kako u BiH tako i u inozemstvu, koji su se školovali za potrebe vjerskih institucija, a rodom su iz Jelovče Sela. Bilo bi veoma teško nabrojati sve te polaznike vjerskih srednjih i visokih škola sa zeljinskog područja koji su stekli veoma solidno islamsko i drugo obrazovanje. To je neosporno doprinijelo opstanku i duhovnom razvoju i obrazovanju bošnjačkog naroda kako ovoga kraja tako i šire.

Ono što je zanimljivo, da je Jelovče Selo dalo najviše hafiza i to ukupno jedanaest, pa ih mi ih posebno ističemo.

Hafizi rodom iz Jelovče Sela: Ovdje iznosimo stanje sa 2006. godinom. Do godine 2014. taj se broj vjerujemo i povećao, ali sa tim podacima ne raspolažemo.

1. Hasan ef. Tokić,
2. Husein ef. Mešanović,
3. Halil ef Kavazović,
4. Ejub ef. Kavazović,
5. Muhibija ef. Kavazović,
6. Šemsudin ef. Kavazović,
7. Muharem ef. Čandić,
8. Ahmet ef. Tokić,
9. Husein ef. Kavazović,
10. 10.Husein ef. Tokić,
11. 11.Abdulah ef, Tokić.

Husein ef. Kavazović, izabran za reis-ul-ulemu Islamske zajednice BiH

Najstarija džamija u Jelovče Selu izgrađena 1922. godine. U mezarju stare džamije nalazi se nišan na kome je uklesan stari bosanski grb

Poslije Drugog svjetskog rata u Jelovče Selu sagrađena je nova džamija

U Jelovče Selu prva džamija izgrađena je i otvorena 1922. godine. Ovdje smo naveli samo one hafize koji su svoje školovanje završili u periodu kojeg obrađujemo. Inače, iz Jelovče Sela do 2008. godine medrese je završilo 27 učenika. Među posebno poznatim i uvaženim po porijeklu iz Jelovče Sela je i nekadašnji tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, sada na dužnosti reis-ul-uleme Islamske zajednice BiH. Porodice sa gradačačkog područja, iz kojih tradicionalno djeca odlaze u srednje i visoke vjerske škole su Kavazovići i Tokići iz Jelovče Sela.

***

         U društveno-ekonomsku životu Gradačca, Tuzlanskog kantona i BiH u novije vrijeme istakli su se: Osmanlić (Smaje) Enes, potomci Muftić Hasana: Husein, Ahmet, Muharem, Hazim, Mirsada, Karahmetović (Omer) Arif, Imširović Fadil, Imširović dr. Mujo, Dervišagić Edis, Tokić Sejfudin, Suljkanović Ševal, Durmišević Hasan, Kujraković ef. Nusret i drugi.

***

Prof. Husein (Hasan) Muftić (1929-2007)

Prof. matematike Husein (Hasan) Muftić, dugogodišnji direktor škole učenika u privredi u Gradačcu, zaslužan je za razvoj savremenog usmjerenog obrazovanja u Gradačcu. Ovdje donosimo njegovu kraću biografiju i neke podatke o vrlo tragičnim događajima za porodicu Hasana Muftića, oca Huseinovog, koji je u to vrijeme živio u Zelinji Srednjoj. Muftić Husein rođen je 24.1.1929. godine u Zelinji Srednjoj, općina Gradačac, a umro 12.7.2007. u Gradačcu. Husein se nakon tragičnog događaja suočio sa odgovornošću za tri mlađa brata i sestru. Trebalo se brinuti za njih u čemu je Husein pokazao svoju odgovornost. Brigu o troje maloljetne djece, ratne siročadi, preuzela je i društvena zajednica. Husein je morao raditi, ali i brinuti se za sebe. On je to ozbiljno shvatio i tako se ponašao. Kada neko, u jednom danu na najsvirepiji način izgubi oba roditelja i pri tome iza njih ostane petero djece, onda je to neizmjerna tragedija za tu porodicu i čitavu sredinu. To se dogodilo porodici mučki ubijenog Hasana Muftića i njegove supruge, jedne jesenske noći 1947. godine u vlastitoj kući u Zelinji Srednjoj. Četnička odmetnička grupa iz Zelinje Srpske i područja Trebave, te noći izvršila je napad na porodičnu kuću Hasana Muftića iz koristoljublja. Husein u periodu 1948. do 1951. godine, nakon završene osnovne škole u Zelinji Srednjoj, nastavlja školovanje u Državnoj Učiteljskoj školi – Sarajevo, Banjaluka, Tuzla. Nakon učiteljske škole upisuje se na Višu pedagošku školu, koju uspješno završava.

         Radno je angažiran već od 1945. godine, kada je zaposlen kao matičar u NOO Gradačac u Zelinji i Ledenicama Gornjim. Od 1952. radi kao učitelj, prvo u Zelinji Donjoj i Ledenicama Gornjim, a zatim kao upravitelj četverorazredne osnovne škole od 1962.-1967. godine u okviru centralne osnovne škole Gradačac. Od 1969. godine radi kao nastavnik matematike u Školi učenika u privredi „Smajl Mujbegović“ Modriča. Od 1971. do 1974. godine radi kao rukovodilac škole sa praktičnom obukom „Mladi radnik“ Gračanica u Gradačcu, kada se ova škola integriše sa Gimnazijom Gradačac u jedinstvenu obrazovnu organizaciju Srednjoškolski centar „Hasan Kikić“ Gradačac. Po izvršenoj integraciji biran je za pomoćnika direktora srednjoškolskog centra sve do 1989. godine i obavlja dužnost profesora matematike u ovoj obrazovnoj ustanovi.

U Srednjoškolskom centru Gradačac – u proširenoj djelatnosti u periodu 1975. do 1989. godine vanredno je školovano, prekvalifikovano ili dokvalifikovano 5.865 polaznika u razna zanimanja i zvanja, čemu je najviše doprinio Husein. Za vrijeme svoga radnog angažiranja, Husein Muftić je vrlo aktivan društveno-politički radnik u tadašnjim prilikama i učestvuje u brojnim akcijama širom općine Gradačac na izgradnji infra-strukturnih objekata, kao što su elektrifikacija, zatim izgradnja putne mreže, uređenje vodosnabdijevanja, kao i u drugim akcijama. U tri mandata biran je za odbornika Općinskog vijeća Gradačac. Jedno područje društvenog rada, gdje je dao veliki društveni doprinos na volonterskoj osnovi je njegov rad u organima Crvenog krsta/ križa u Gradačcu, za što je dobio brojna priznanja od svih organa vlasti i organa crvenog krsta/ križa. Za svoj aktivan dugogodišnji društveni angažman dobio je brojna pohvale i priznanja kako sa nivoa općine Gradačac, tako i sa viših nivoa. Ovdje ćemo istaći samo neka od tih najznačajnijih priznanja:

• Šestoaprilsko priznanje (plaketa) Skupštine opštine Gradačac 1977. godine,
• Orden rada sa srebrenim vijencem Predsjedništva SFRJ 1978. godine, Orden zasluga za narod sa srebrenim znacima 1990.,
• Medalju Skupštine crvenog krsta/križa Jugoslavije 1982. godine,
• Plaketu Zlatni zmaj Općinskog vijeća Gradačac.

Dipl. pravnik Ahmet (Hasan) Muftić (1931-2000)

Ahmet (Hasan) Muftić, diplomirani pravnik. Pokazao veliko interesovanje za lično obrazovanje. U svom radnom vijeku obavljao niz odgovornih dužnosti u Gradačcu. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća upućen na dužnost u Savezni sekretarijat unutrašnjih poslova pri vladi SFRJ u Beograd. Nakon određene obuke odlazi u diplomatsku službu SFRJ pri jugosvenskoj ambasadi u Moskvi. Na toj dužnosti ostaje duži period. Nakon sticanja uvjeta odlazi u mirovinu. Kao umirovljenik živio je sa porodicom u Beogradu. Umro je 2000 godine i sahranjen je u Gradačcu.

Ing. Muharem (Hasan) Muftić (1934-2004)

Muharem (Hasan) Muftić, inžinjer tekstilne struke. Nakon što je završio krojački zanat, radi u struci. Kada je formirana Modna konfekcija „Kula“ Gradačac, prelazi na rad u tu organizaciju. Nastavlja školovanje u struci i stiče zvanje inženjera tekstilne struke. U „Kuli“ zadnje godine staža proveo je kao tehnički direktor firme, kao i na drugim odgovornim dužnostima. Kao iskusan rukovodilac bio je dugo vremena na odgovornim dužnostima ovog najvećeg radnog kolektiva u Gradačcu. Ostao je u sjećanju radnika kao veoma korektan, stručan i dobar rukovodilac. Teška bolest uticala je da u svojoj sedamdesetoj godini završi svoj vrlo plodan život.

Dr. Hazim (Hasan) Muftić (1937-1996)

Dr. Hazim (Hasan) Muftić, rođen je 11.6.1937. godine u Zelinji Srednjoj. Pokazao veliki interes i ambiciju da se obrazuje (školuje) kako bi mogao dati što veći doprinos svojoj porodici i društvenoj zajednici. I u tome je potpuno uspio. Nakon uspješnog završetka medicinskog fakulteta 1969. godine, radi u Domu zdravlja, odnosno Medicinskom centru u Gradačcu. Zatim odlazi na specijalizaciju iz ginekologije. Po povratku jedno vrijeme radi kao ginekolog i direktor Doma zdravlja u Gradačcu.

         Godine 1981. prelazi na rad u medicinski centar gdje radi na ginekologiji. Tada dobija zvanje doktora primarijusa. Specijalizirao se za liječenje steriliteta kod žena. Agresija na BiH 1992. godine zatiče ga na radu u bolnici u Brčkom. U mjsecu maju 1992. godine iz bolnice, kada je bio dežurni ljekar, odveden je u logor iako je ljekar predsjednik Organizacije crvenog krsta/križa u Brčkom. Kao ljekar bio je pod zaštitom međunarodnih konvencija o zaštiti takvih lica dok traju ratna dejstva. Agresorske snage zatvaraju ga u zatvor MUP-a, a zatim provodi četiri mjeseca u zloglasnom logoru u Luci-Brčko. Tu je bio izvrgnut najvećim fizičkim i psihičkim torturama. Od posljedica ratnih trauma umro je poslije rata 1996. godine u 59. godini života.

Prof. dr. sc. Mirsada (Husein) udata Prašo

Mirsada (Husein) Prašo rođ. Muftić, pripada generaciji maturanata gradačačke gimnazije školske 1970/71. godine. Rođena je u Zelinji Srednjoj. Njen otac Husein bio je učitelj u nekoliko osnovnih škola na zeljinjskom području. Tokom cijelog školovanja bila je odličan đak, a nakon završene gimnazije upisuje se na Medicinski fakultet u Sarajevu, kojeg završava 1976. godine. Ubrzo odlazi na specijalizaciju na VMA u Beograd, koju završava sa odličnim uspjehom iz anesteziologije i reanimatologije.

         Mirsada Prašo 9.5.1992. godine postaje pripadnik II korpusa Armije BiH, kao član mobilne hirurške ekipe, tako da odbranu magistarskog rada odgađa i brani 2000. godine. Kao već poznat medicinski stručnjak, izuzetno vrijedna i uporna, uspješno brani i doktorsku tezu 2005. godine. Nakon toga odlazi u SAD, na dodatnu edukaciju u Bafalu i Baltimoru u trajanju od 6 mjeseci. Sada obavlja funkciju direktora Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje. Kao profesor, šef je Katedre za urgentnu medicinu Medicinskog fakulteta i Visoke medicinske škole u Tuzli. Predsjednik je Udruženja anesteziologa i reanimatologa Federacije BiH, te član Udruženja anesteziologa, reanimatologa i intenzivista Evrope. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, među kojima ističemo neka: Povelju hirurga za ratni period, sat od Armijskog generala, Srebrnu plaketu za savjestan rad i stručnost koju joj je u ime Srbije uručio predsjednik Boris Tadić, Plaketa grada Tuzle kao članu transplantacijskog tima.

Priznanje: Žena godine – humani ljekar u Republici Srpskoj, priznanje za nesebičnu pomoć narodu Pakistana, gdje je bila inicijator i organizator odlaska ljekara u Pakistan radi pružanja zdrvstvene pomoći tom narodu. U prvoj ekipi ljekara Kliničko univerzitetskog centra Tuzla, boravila je u Pakistanu, te svojim nesebičnim radom dala doprinos u liječenju ugroženom stanovništvu. Sa svojim stručnim radovima učestvovala je na više naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Dala je značajne priloge u tri udžbenika za studente i specijalizante iz svoje uže specijalnosti.

Enes Osmanlić – Latas profesor (22.1. 1956-25.6.1993)

Enes (Smajo) Osmanlić – Latas rođen je 22. januara 1956. godine u Zelinji Donjoj općina Gradačac. U osnovnu školu pošao je u Zelinji Donjoj, a završio u Gradačcu. Završio je Gimnaziju „Hasan Kikić“ Gradačac, a potom Fakultet političkih nauka – Odsjek ONO i DSZ u Sarajevu. Nakon završenih studija radi kao profesor u Srednjoškolskom centru u Gradačcu. Umro 25. juna 1993. godine. Iza njega ostala je supruga Indira i dvoje djece, kćerka Selma i sin Fuad.

U organiziranje otpora na agresiju na BiH uključio se u početku od 9.4.1992. godine, obavljajući visoku dužnost načelnika OPNŠ 107. brigade Armije BiH. Izložen danonoćnom naporu u ratom zahvaćenom vihoru na Gradačac i BiH, umro je od srčanog udara na radnom mjestu 25. juna 1993. godine.

O ovom neustrašivom rukovodiocu i borcu, njegov ratni drug brigadir Ahmed Hanić, sa kojim se zajedno borio i vodio odbranu Gradačca i BiH, napisao je:

Neophodno je da dam malo prostora rahmetli Osmanlić Enesu koji je u punoj mjeri bio uključen , kao načelnik štaba brigade, u sveobuhvatnu analitiku stanja obrambenih i ofanzivnih mogućnosti snaga brigade.

Upravo u planiranju i pripremi pomenutih akcija imao je posebno mjesto, jer je kao drugi čovjek brigade morao na svojim plećima nositi teret funkcije. Bio je tih i u svim prilikama staložen, a iznad svega odgovoran u izvršavanju dobijenih zadataka. U svom radu nije se zadovoljavao prosječnostima, zbog čega je bio veoma cijenjen od onih koji su ga okruživali. Možda je teret posla učinio svoje, te da tako mlad u ranim jutarnjim satima 25.6. 1993. preseli na ahiret. Slobodno se može reći, iza sebe ostavio je lijepu uspomenu na svoj život i rad u brigadi“.

Hasan Durmišević (20.6.1957-8.7.1992), profesor

Hasan Durmišević rođen je u Međiđi Donjoj 20.6.1957. godine, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Gradačcu. U Sarajevu završava Fakultet političkih nauka – smjer odbrane i zaštite. Zaposlio se kao profesor u Srednjoškolskom centru u Gradačcu. Kasnije je prešao na rad u policiju za kriminalističkog inspektora. Nakon toga postavljen je za direktora „Interprometa“ Gradačac. Živio je u Gradačcu sa suprugom i dvoje djece.

         U odbranu Gradačca i BiH uključio se odmah nakon izbijanja agresije na BiH, obavljajući dužnost komandanta odreda pri TO Gradačac. Nakon što je formirana 107. Viteška brigada, postavljen je za komandanta 1. bataljona. Život je izgubio na borbenoj liniji odbrane u Krečanama Donjim 8.7.1992. godine. Pogođen je rafalnom paljbom iz neprijateljskog oklopnog transportera.

Bio je izuzetno hrabar. Nakon smrti dodijeljen mu je čin majora. Ostao je u sjećanju naroda Gradačca kao komunikativan i pristupačan čovjek, a među borcima kao omiljen rukovodilac.

         Zaslužni umirovljenici

         Mnogi zaposlenici su u prošlosti otišli iz ove škole u zasluženu mirovinu. Oni koji su to učinili nedavno su Hasib Omeragić, Alija Alić, Omer Čanić i Zehra Čanić, koji su cjelokupan radni staž odradili u ovoj školi. U narednoj godini u mirovinu će otići Redžo Osmić i Spasa Avrić-Suljkanović.

Hasib Omeragić

Alija Alić

Omer Čanić

Zehra Čanić

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 359 – 376 izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

O tragičnom ubistvu Hasana Muftića i njegove supruge u Zelinji Srednjoj u jesen 1947. godine napisat ćemo nekoliko redova. Navedene godine napadnuta je kuća Hasana Muftića kao i njegova porodica. Hasan i njegova supruga pružili su otpor. Kuća je bila opkoljena i zlikovci-zaostala četnička banda su iz vatrenog oružja ubili njih oboje. Ostalo je petoro djece. Husein i Ahmet bili su stariji maloljetnici. Husein je tek uzeo 18-tu godinu života, sva ostala djeca bila su mlađa. Muharem, Hazim i Hazima ostali su kao ratna siročad a Ahmet je bio stariji maloljetnik. Taj tragični događaj odjeknuo je čitavom Posavinom. Hasanu je posthumno Ministarstvo Narodne odbrane FNRJ 1950. godine dodijelilo Spomenicu.

Zelinja Srednja, mahala Samar. Kuća Hsana Muftića, sjeverna strana, ulaz u kuću. Sa desnog prozora u kuću ispaljeni su smrtonosni rafali

Kuća Hsana Muftića, južna strana

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 364 – 365, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

Direktori JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“

Zelinja Donja

Red. broj	Ime i prezime	Period obavljanja funkcije
1.	Dimitrije Kamban	Od 12.9.1964. do kraja 1971. godine
2.	Radovan Tasić	0d 1972. do 1.5.1973. godine
3.	Avdo Mujkić	Od 1.5.1973. do 1.3.1976. godine
4.	Hasib Omeragić	Od 1.3.1976. do 6.1.1985. godine
5.	Savo Kuzmanović	Od 7.1.1985. do 31.3.1989. godine
6.	Alija Alić	Od 1.4.1989. do 31.12.1989. godine
7.	Milija Gluščević	Od 1.1.1990. do 22.8.1991. godine
8.	Ramiz Mehmedović	Od 23.8.1991. do 31.8.1995. godine
9.	Ibrahim Đogić	Od 1.9.1995. do 29.1.1996. godine
10.	Hasib Omeragić	Od 30.1.1996. do 11.6.2002. godine
11.	Esad Mujanović	Od 12.6.2002. do 15.12.2006. godine
12.	Redžo Osmić	Od 16.12.2006. (još u drugom mandatu)

Dimitrije Kamban direktor škole

Hasib Omeragić direktor škole

Savo Kuzmanović direktor škole

Alija Alić direktor škole

Avdo Mujkić direktor škole

Ibrahim Đogić, direktor škole. Rođen je u Zelinji Srednjoj 15.1.1956. godine, gdje je završio i osnovnu školu. Višu pedagošku akademiju – smjer razredne nastave završio je u Tuzli. Značajan dio radnog staža ostvario je radeći u privredi. Kao prosvjetni radnik radio je u Osnovnoj školu „Musa Ćazim Ćatić“ u Zelinji Donjoj, kao i u Osnovnoj školi „Safvet-beg Bašagić“ u Gradačcu

Esad Mujanović direktor škole (18.6.2002-15.12.2006), rođen je 26. marta 1960. godine u Zelinji Srednjoj. Prva četiri razreda osnovne škole završio u rodnom mjestu, a osmogodišnju školu završava u Zelinji Donjoj. U Gradačcu se upisuje u srednju školu koju uspješno završava. Godine 1979. upisao se na studij srpskohrvatskog jezika i književnosti na Pedagoškoj akademiji u Tuzli. Godine 1984. primljen je u stalni radni odnos u Osnovnoj školi „Đuro Pucar Stari“ u Međiđi Donjoj, gdje radi sve do 1992. godine, odnosno do agresije na BiH. Te godine uključio se u jedinicu teritorijalne odbrane, a zatim u Armiju Republike Bosne i Hercegovine. U Armiji BiH obavlja odgovorne dužnosti, da bi krajem 1993. godine na zahtjev prosvjetnih organa bio demobilisan i vraćen na rad u osnovnu školu Zelinja Donja

Redžo Osmić direktor škole. Rođen je 11.11.1956. godine u Zelinji Donjoj, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu završio u Beogradu, a potom i Višu pedagošku školu, takođe u Beogradu. Zaposlio se u Osnovnoj školi „6. april“ Zelinja Donja, odnosno nastavio radni odnos u Osnovnoj školi „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja, gdje i danas radi. Prvi puta izabran za direktora škole 15.12.2006. godine, a drugi puta 15.12.2010. godine. Nalazi se na dužnosti direktora u drugom mandatu

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 347 – 358, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja

• matična škola

Alić Alija	Bodroža Rajko
Adrović Fazlija	Borojević Milena
Adrović Murat	Bjelanović Janko
Ahmetović Mirza	Brkić Ibrahim
Aleksić Miroslav	Brkić Pajo
Anastasov Emilija	Bugarić Milena
Anastasova Ćerima	Bulić Mira
Andrić Nebojša	Burdelj Slobodanka
Arsenić Slađana	Čanić B.
Arsovski Cvetan	Čanić Omer
Avdić ef. Bahrija	Čanić Zuhra
Avdić Negrin	Čanić Zumra
Avguštin Stevo	Čečur Novak
Avrić-Suljkanović Spasa	Čolić Živorad
Babić Velinka	Čurguz Dragan
Bajramović Sehija	Ćerimović Almasa
Balić Sulejman	Ćerimović Mevlida
Baturić Hajrudin	Ćorić Jasmin
Bećirović Jasmin	Dautović Ramiz
Begić Raif	Dedić Alem
Begović Fida	Dedović Dragica
Beširović Avdo	Dejanović Marijana
Beširović Ramo	Delibajrić Fahreta
Biberkić ef. Sadmir	Delić Aldijana
Biberkić Nermin	Demirović Mustafa
Bijelić Fikret	Dervišević Alija
Dervišević Derviša	Golać Midhat
Dervišević Redžo	Gospodinački Milivoje
Dervišević Sadik	Gredić Delimirka
Dervišević Zekija	Hadžić Selma
Djedović Aida	Halilović Nijaz
Domazet Stanka	Halilović Sehija
Dorić Admira	Hasanović Dževad
Draganović Petra	Hasanović Maid
Dulović Azra	Hasičić Šemsa
Durović Rifat	Hasić Mirsada
Džafić Almir	Hasić Sadika
Džambić Admir	Husić Sanela
Džidić Ago	Hasić Taliba
Đaković Milka	Haskić Fadila
Đođević Dobrila	Hodžić Aiša
Đogić Ibrahim	Hodžić Asim
Đokić Đorđe	Huseinbašić Danijela
Đokić Ilonka	Huseinbašić Nedim
Đorđić Verica	Husejnović Alma
Đulović Azra	Huskić Meho
Đurđević Miroslav	Ibrahimović Fadil
Đuričković Jagoš	Ibrahimović Jasmina
Đuričković Milica	Idrizović Amira
Đurić Milorad	Imamović Mirsada
Filipović Ratko	Imširović Rajmon
Gluščević Desanka	Isanović Dino
Gluščević Milan	Isen Tmava
Gluščević Milenko	Ivaz Slavko
Gluščević Milija	Jahić Enisa
Gluščević Svetlana	Jakovljević Milovan
Glušić Desanka	Jandrić Milka
Glušić Milenko	Janković Rade
Glušić Milija	Janković S. Milorad
Glušić Svetlana	Jelušić Milena
Joksimović Mara	Kumburović Vujadin
Joksimović Milosav	Kurešepi Malina
Jorgić Atifa	Kurešepi Ramiz
Jovanović Dobrila	Kuzmanović Ružica
Jovanović Jovica	Kuzmanović Savo
Jovanović Malina	Lakičević Zlatija
Jovanović-Avguštin Mirjana	Latifović ef. Ramo
Jovičić Petra	Lazikić Vasilije
Jović Malina	Lišanin Milutin
Jugo Salko	Lišanin Radivojka
Jukan Esma	Lovrić Anto
Jukan Hazima	Lovrić Zorica
Kaluđerović Angelina	Mahmutović Mehmedalija
Kaluđerović Branko	Mahmutović Šaćira
Kamban Dimitrije	Maksimović Novak
Kamban Jovanka	Matković B.
Kandić Živorad	Medenica Nakaš
Karić Ago	Medojević Rajko
Karić Hasan	Mehanović Adila
Kavazović Lela	Mehanović ef. Hajrudin
Kevrić Abid	Mehanović ef. Redžo
Kljajčin Branko	Mehić Dijana
Kolašinac Šaćir	Mehinović Nedžad
Konatar Dobrila	Mehinović Sabina
Konatar Milan	Mehmedović Malina
Koričoičić Jelena	Mehmedović Ramiz
Koričoičić Julijana	Milanković Mirjana
Košarac Slavko	Milić Bogić
Kovač Sabrina	Milovanović A.S.
Kovačević Esad	Miljković Milomir
Kovačević Milan	Miljković Radojka
Kujraković Husein	Mitić Milica
Kukuruzović Safer	Mladenović Ivan
Kuljanović Izet	Muftić Husein
Muhić Mirsada	Pajić Desanka
Mujanović Esad	Pantić Dragomir
Mujić Ćamil	Pašalić Sejfo
Mujić Jasmina	Pavić Milan
Mujić Safeta	Pejović Marko
Mujić Sanela	Perić Čedomir
Mujkanović Sead	Perić Žarko
Mujkić Avdo	Pešić Staniša
Mujkić Edina	Pešić Verica
Mulahalilović Hava	Peštalić Sanela
Mulaomerović Amira	Petković Bogić
Muminović Gligor	Petković Boris
Muratović Adina	Petković Milanka
Murtić Murat	Petković Milanko
Musić Sanela	Petković Milica
Nestorović Jela	Petrović Javorka
Nikolić Mira	Petrović Vera
Nikolov Ivan	Pezerović Elma
Novalić Almira	Pirić Zaim
Nuhanović Edina	Popović Milena
Nuhanović Hazemina	Prica Radinka
Nunić Hajrudin	Puškaš Ilonka
Omeragić Hasib	Putniković Ružica
Omeragić Selma	Sadiković Admir
Omerović ef.Adem	Sejdić Melvir
Omerović Safet	Sejranović Brankica
Omić Jasminka	Selimović Aida
Opagalović Dragan	Selimović Mehmed
Osmanović Zijad	Sijarčić Jusuf
Osmić Anisa	Sinanović Ervada
Osmić Ninela	Sinanović Mihret
Osmić Redžo	Sinanović Zedina
Otović Milivoje	Smajić Ferhat
Otović Zorka	Smajlović Azemina
Spahić Aiša	Tasić Radovan
Spahić ef. Jasmin	Terzić Ismeta
Spahić Murisa	Terzić Zuhra
Srećković Tadija	Tešić Marija
Stanić Ljubica	Todorović Svetlana
Stanivuković Milorad	Tokić Safet
Stanivuković Rade	Tokić Zehra
Stefanović Jovan	Tokić Zehrija
Subašić Sadeta	Tomić Dragica
Subašić Safija	Tomić Lidija
Sudić Aiša	Tošić Dušan
Suljić Hismeta	Trakić Hasan
Surdučki Ružica	Trica Rada
Sušić Danica	Turbić Fadil
Šabić Nedžad	Udvinčić Nedžad
Šahdanović Sulejman	Vehabović Vahida
Šehić Bešir	Velimirović Slobodan
Šehić Omer	Vladić Svetlana
Šehović Ahmet	Vladisavljević Ljiljana
Tafro Bećir	Zarić Petar
Tafro Hasnija	Zukić Ismet
Taletović Enesa	Živković Mira
Tavlar Valerija

Vannastavno osoblje

a. uprava

Alić Alija, direktor škole	Mujanović Hazemina, sekretar
Dervišević Alija, sekretar škole	Mujkić Avdo, direktor škole
Dudić Ilijaz, bibliotekar	Mulaomerović Amira, fin. rad.
Đogić Ibrahim, direktor škole	Omeragić Hasib, direktor škole
Gluščević Milija, direktor šk.	Osmić Redžo, direktor škole
Halilović Nedžad, adm. fin. r.	Sejdić Mevludin, sekretar
Kamban Dimitrije, direktor škole	Šahdanović Melisa, (dj. Turbić) pedagog
Kuzmanović Savo, direktor šk.	Tasić Radovan, direktor škole
Mašić Emina, pedagog	Tokić Erna, sekretar škole
Mehmedović Ramiz, direktor šk.	Tomić Tatjana, bibliotekar
Mujanović Esad, direktor škole	–

b. ostalo pomoćno tehničko osoblje

Berbić Muharem, pom. radnik	Mujčinović Hatema, pom. rad.
Čandić Osman, pom. radnik	Mulahalilović Aiša, pom. radnik
Ćorić Agan, pom. tehn. radnik	Musić Ramiza, pom. radnik
Ćorić Enes, pom. radnik	Omeragić Nerka, kuharica
Ćorić Hava, pom. radnik	Perić Hamida, pom. radnik
Ćorić Zeida, pom. tehn. radnik	Petković Obrad, pom. radnik
Ćorić Zijada, pom. radnik	Radić Obrad, pom. tehn. radnik
Dervišević Hata, pom. radnik	Ristić Luka, pom. radnik
Golać Nail, pom. tehn. radnik	Ristić Stana, pom. radnik
Hodžić Džemal, ložač	Salihović Kadira, pom. radnik
Hodžić Sadika, pom. radnik	Selimović Bajro, domar, ložač
Hodžić Sifet, pom. tehn. radnik	Selimović Nefisa, pom. radnik
Kovač Fatima, pom. radnik	Sendić Fikret, pom. tehn. radnik
Kukuruz Velija, pom. radnik	–
Malešak Ramo, pomoćni radnik	Smajić Ševal, pom. radnik
Malešak Almir, pomoćni radnik	Subašić Adem, pom. radnik
Malešak Hazim, domar, ložač	Subašić Mejra, pom. teh. radnik
Mešanović Husein, pom. radnik	Subašić Vahid, domar, ložač
Mrkonjić Ramo, pomoćni radnik	Šaldić Omer, pomoćni radnik

Područne škole

Zelinja Srednja

1914. do 1945.

Balta Muhamed	Kapetanović Laura
Baralić Omer	Mujić ef. Husein
Baralić Avdulah	Pirić ef. Mustafa
Boić Zlata	Sarajlić Ibrahim (1914-1928)
Borota Petar	Trošt Marija

Zelinja Srednja

1945. do 2014.

Avdić Džemal	Džaferović Dedo
Alić Alija	Džidić Ago
Andrić Nebojša	Đogić Ibrahim
Avrić Spasa	Đokić Ilonka
Babić Velinka	Ganibegović Mehmed
Bećarević Sadija	Gospodinački Milivoje
Bjelanović Janko	Hasić Taliba
Boras (Boraks?)Branko	Hodžić Asim
Bulcer Slobodanka	Huskić Meho
Čajić Husein	Imamović Muhamed
Ćerimović Hasan	Jakovljević Milovan
Ćerimović Mevlida	Jurić Marijan
Delić Mersija	Kamban Dimitrije
Košarac Slavko	Kamban Jovanka
Lazikić Vasilije	Petković Boris
Malinović Cvijeta	Radić Božica
Mašić Emina	Srećković Tadija
Mehanović Adila	Stojanović Milorad
Muftić Husein	Šehić Omer
Mulahalilović Hava	Šehović Ahmet
Pavlović Radmila	Zukić Ismet

Zelinja Gornja

(1927-1992)

Andrić Nebojša	Medojević Rajko
Babić Cviko	Nagorski Teodosije (Rus)
Babić Jovo	Novaković Milorad
Borota Petar	Peković Bogić
Draganović Stojan	Perić Čedomir
Džaferović Dedo	Todorović Dragica
Đurović Lazar	Tripunović Radivojka
Maksimović Novak	Vasić Velinka
Mandić Srećko	Zukić Ismet
Mešanović Ševko

Međiđa Donja

Alić Zijad	Otović Milivoje
Bošnjaković Radislav	Otović Zorka
Draganović Petra	Pavić Milena
Draganović Stojan	Perić Čedomir
Džidić Ago	Radosavljević Radomirka
Mehmedović Esma	Tasić Stevan
Nunić Hajrudin	Tokić Esma
Šahdanović Sulejman	Udvinčić Halil
Šahdanović Atifa	Vladisavljević Ljiljana
Šehić Omer

Međiđa Gornja

Biberkić Galib	Nikolić Snježana
Božović Vlado	Numić Hajrudin
Daković Milka	Obradović Branislav
Đurašković Nada	Petrović Radivoje
Đuričković Jagoš	Radonjić Rajko
Đuričković Milica	Raić Nađa
Ibrahimović Almasa	Spaić Nikola
Ibrahimović Fadil	Stojanović Mirjana
Kapić Munira	Šehić Hamid
Kavazović Fahrudin	Šokčević Mato
Kevrić Abid	Udvinčić Suad
Lakičević Zlatija	Vujić Brankica
Mešanović Husein

Jelovče Selo

Babić Cviko	Miljković Milomir
Bilanović Mersa	Miljković Radojka
Branković Milena	Mujkić Sehija
Čečur Novak	Pavić Milena
Gluščević Milija	Perić Čedomir
Kaluđerović Angelina	Petrović Jovana
Kaluđerović Branko	Popović Milena
Kavazović Fahrudin	Selimović Mehmed
Medenica Nakaš	Šehić Omer
Mehanović Adila	Tafro Hasnija
Tešić Marija	Vilić Vildana
Todorović Milan

Jasenica

Ćerimović Hasan	Mehanović Adila
Dervišević Alija	Muftić Husein
Džaferović Dedo	Osmić Anisa
Haić Taliba	Perić Žarko
Hećimović Mersiha	Perić Ševala
Hodžić Asim	Stanković Radovan
Kukuruz Mirnesa	Zarić Petar
Mešan Edina

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 335 – 346, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

15. Škola danas

Zaposlenici škole u školskoj 2013/14. godini (na početku školske godine):

Centralna škola Zelinja Donja

R/b	Prezime i ime	Školska sprema	Predmet	Godine staža
1.	Avdić Bahrija	VSS	Prof. raz. nastave	8
2.	Avrić-Suljkanović Spasa	VŠS	Nas. raz. nast.	39
3.	Bećirović Jasmin	VSS	Prof. tjel. odgoja	4
4.	Beširović Avdo	VSS	Prof. muz. kulture	6
5.	Delibajrić Fahreta	VSS	Prof. eng. jezika i knj.	2
6.	Dervišević Sadik	VSS	Prof. hist. i geografije	27
7.	Dorić Admira	VSS	Prof. hemije	14
8.	Džafić Almir	VŠS	Nast. tjel. i zd. odgoja	6
9.	Džambić Admir	VSS	Prof. tehn. i inform.	8
10.	Đulović Azra	VSS	Prof. bos. jezika i knj.	3
11.	Golać Midhat	VSS	Prof. geografije	4
12.	Halilović Nijaz	VŠS	Nast. teh. odgoja i inf.	5
13.	Haskić Fadila	VSS	Prof. bos. jezika i knj.	21
14.	Hodžić Asim	VSS	Prof. raz. nastave	24
15.	Idrizović Amira	VSS	Prof. hist. i geografije	4
16.	Imširović Rajmon	VSS	Prof. historije	3
17.	Kovač Sabrina	VSS	Prof. matem.	1
18.	Mehanović Hajrudin	VSS	Prof. isl. vjeronauke	15
19.	Mehinović Sabina	VSS	Prof. eng. jezika i knj.	3
20.	Mujanović Esad	VŠS	Nast. bos. jezika i knj.	30
21.	Mujić Jasmina	VŠS	Nast. fizike	3
22.	Mulahalilović Hava	VŠS	Nas. raz. nast.	18
23.	Muratović Adina	VSS	Prof. raz. nastave	2
24.	Osmanović Zijad	VSS	Prof. eng. jezika i knj.	6
25.	Osmić Ninela	VSS	Prof. matem.
26.	Osmić Redžo	VŠS	Direktor	39
27.	Sadiković Admir	VSS	Prof. njem. jezika i knj.	4
28.	Sejdić Melvir	VSS	Prof. hemije i kult. živ.	5
29.	Selimović Aida	VŠS	Nast. bos. jezika i knj.
30.	Sinanović Ervada	VSS	Prof. biol.i hemije	13
31.	Suljić Hismeta	VŠS	Nas. raz. nast.	30
32.	Tokić Zehrija	VSS	Prof. mat. i fiz.	31
33.	Udvinčić Nedžad	VSS	Prof. mat. i fizike	20

Područna škola Zelinja Srednja

34.	Ćerimović Hasan	VSS	Prof. raz. nastave	19
35.	Ćerimović Mevlida	VSS	Prof. raz. nastave	20
36.	Hasić Taliba	VSS	Prof. raz. nastave	20

Područna škola Jelovče Selo

37.	Selimović Mehmed	VSS	Prof. raz. nastave	30
38.	Kavazović Fahrudin	VŠS	Nas. raz. nast.	37
39.	Mehanović Adila	VSS	Prof. raz. nastave	16

Područna škola Jasenica

40.

Hećimović Mersiha

VSS

Prof. raz. nastave

11

Vannastavno osoblje

R/b	Prezime i ime	Radno mjesto
41.	Ćorić Zeida	Higijeničar
42.	Dervišević Hata	Higijeničar
43.	Hodžić Džemal	Higijen.-ložač
44.	Kukuruz Velija	Higijen.-ložač
45.	Malešak Almir	Domar-ložač
46.	Mulahalilović Aiša	Higijeničar
47.	Mujanović Hazemina	Sekretar škole
48.	Mulaomerović Amira	Adm. služb.
49.	Selimović Bajro	Domar-ložač
50.	Selimović Nefisa	Higijeničar
51.	Subašić Vahid	Higijen.-ložač
52.	Šahdanović Melisa	Pedagog
53.	Tokić Erna	Sekretar škole
54.	Tomić Tatjana	Bibliotekar

Kako je vidljivo iz prezentirane tabele, u JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja angažirano je ukupno 54 zaposlenika, u čemu ima jedan manji broj privremeno zaposlenih, koji rade na zamjeni onih zaposlenika koji se nalaze na bolovanju. Važno je istaći da u školskoj 2013/14. godini nema nestručno zaposlenih radnika.

         Kretanje broja učenika u školskoj 2013/14. godini u školi u devetogodišnjem osnovnom obrazovanju vidi se iz naredne tabele:

Razred	Broj odjeljenja	Muških	Ženskih	SVEGA
I	2,25	23	19	42
II	3,25	22	21	43
III	2,75	28	17	45
IV	2,75	25	13	38
Svega I-IV	11	98	70	168
V	2	16	19	35
VI	2	16	20	36
VII	2	27	18	45
VIII	3	44	33	77
IX	2	27	31	58
Svega V-IX	11	130	121	251
Svega I-IX	22	228	191	419

Što se tiče izučavanja stranih jezika u ovoj školi, primjećujemo da je u većini razreda u školi zastupljen engleski jezik, dok je u jednom broju razreda zastupljen i njemački jezik. Ovdje samo konstatiramo tu činjenicu, koja je u svakom slučaju pozitivna i nije joj potreban nikakav poseban komentar. U narednom periodu za očekivat je uvođenje i još nekih stranih jezika, jer to društvene potrebe iziskuju, saradnja BiH sa svijetom je sve razgranatija, a sve se više studenata obrazuje i za druge strane jezike.

Zaposlenici škole na početku školske 2013/14. godine. Slijeva nadesno odozgo, prvi red: Bajro Selimović, Almir Džafić, Midhat Golać, Mehmed Selimović, Admir Sadiković, Asim Hodžić, Zijad Osmanović, Vahid Subašić. Drugi red: Sadik Dervišević, Hata Dervišević, Ajiša Mulahalilović, Fadila Haskić, Hazemina Mujanović, Hasan Ćerimović, Džemal Hodžić. Treći red: Nijaz Halilović, Erna Tokić, Ervada Sinanović, Zeida Ćorić, Admira Dorić, Hismeta Suljić, Redžo Osmić, Mevlida Ćerimović, Hajrudin Mehanović, Almir Malešak. Četvrti red: Zehrija Tokić, Hava Mulahalilović, Taliba Hasić, Mersiha Hećimović, Amira Mulaomerović, Melisa Šahdanović, Adila Mehanović, Fahrudin Kavazović

Pošto na narednim stranicama donosimo popis zaposlenika škole u 2013/14. gidini kao i njihovu školsku spremu, usmjerenja i stručene kvalifikacije, ovdje smo naveli ime i prezime onih zaposlenika koji se nalaze na snimku. Jedan broj zaposlenih nedostaje, ali se uporedbom spiska mogu utvrditi svi oni koji nedostaju.

16. Izbor učenika generacije

Izbor učenika generacije, vrši se u školi svake godine.To ima veliki značaj kako u vrednovanju pokazanog znanja učenika, tako i podsticaj za razvoj pozitivnog takmičarskog duha među učenicima. Ovdje donosimo podatke o izvršenom izboru učenika generacije za period 2003/04. do 2012/13. školske godine.

R/b	Školska godina	Ime i prezime učenika generacije
1.	2003/04.	Nasir Kujraković
2.	2004/05.	Saida Udvinčić
3.	2005/06.	Selma Muminović
4.	2006/07.	Rahima Tokić
5.	2007/08.	Hafa Mešić
6.	2008/09.	Ensar Kujraković
7.	2009/10.	Aida Tokić
8.	2010/11.	Nedžmina Udvinčić
9.	2011/12.	Ernada Mujanović
10.	2012/13.	Dževida Begović

Osnovna škola „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja sa obnovljenim krovom i fasadom, te postavljenim kapijama i ogradom lijepo izgleda u obilnom zelenilu krajolika koji okružuje ovaj objekat

U pozadini slika bosanske kuće, umjetnički rad Redže Derviševića, nastavnika likovnog vaspitanja. Učiteljica Anisa Osmić, sa I-a razredom školske 2009/10. godine. Učenici slijeva nadesno prvi red: Bajro Mujanović, Belma Alić, Armin Gusjenac, Ahmed Dervišević, Elma Selimović, Edna Osmanlić. Drugi red: Osman Spahić, Ermina Mulahalilović, Ramo Šaldić, Emira Numanović, Dženita Dervišević, Medina Mujanović, Emina Majstorović, Adem Mujanović, Šemsija Mujanović i Mirel Kujraković

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 327 – 334, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

14. Popunjavanja školske biblioteke

14. Popunjavanja školske biblioteke

U periodu do 2014. godine u školi je ostvarena značajna aktivnost na prikupljanju novčanih sredstava radi popunjavanja školske biblioteke obaveznim lektirnim naslovima. Taj projekat je svesrdno podržalo i Vijeće roditelja škole, a nije izostala ni organizirana novčana pomoć zaposlenika u školi. U navedenom periodu obezbijeđeno je 3.377,36 KM. Tim sredstvima nabavljeno je 458 primjeraka knjiga. U tome je 366 knjiga učeničkog i 92 knjige nastavničkog fonda. Ovaj projekat se nastavlja sprovoditi i u narednom periodu. Inače, školska biblioteka raspolaže sa knjižnim fondom od oko 7.500 komada knjiga.

Savremeno opremljena zbornica škole

Predstavnik BH TELEKOMA uručio je školi kao donaciju 5 računara. Na snimku su dirtektor škole Redžo Osmić i Enesa Taletović prof. historije i geografije prilikom prijema značajne donacije

U sveobuhvatnom i cjelovitom Programu rada i razvoja škole za period decembar 2010. – decembar 2014. godine registrirane su sve najznačajnije potrebe škole. Utvrđene su aktivnosti u cilju iznalaženja sredstava, u kome se apostrofiraju izvori financijskih sredstava od resornog ministarstva, lokalne zajednice, privrednika i roditelja učenika, u čemu ima prioritet opremanje kabineta namještajem, nastavnim sredstvima i pomagalima. U tome se potencira partnerski odnos porodice i škole u funkciji interesa djece. Veoma je važan kvalitet saradnje roditelja i škole uz međusobno poštovanje, povjerenje i razumijevanje. Jedan od izuzetno važnih zadataka je rad na prevenciji bolesti ovisnosti kao i suzbijanju vršnjačkog nasilja kod učenika. U tome veliki značaj imaju razni oblici saradnje sa institucijama sistema, kao i formiranje zajedničkog tima od predstavnika nastavnika, roditelja i učenika. Planira se formiranje sekcija koje bi radile na rješavanju ovih problema.

         Za sve poslove veoma je značajan i ključni problem obezbijeđenja financijskih sredstava koja su potrebna da bi se oni obavili. U navedenom Programu su na jedan vrlo koncizan načim prezentirani urađeni poslovi, zatim poslovi u toku, te oni poslovi koji se maraju obaviti u periodu do kraja 2014. godine. Tako je za centralnu školu istaknuto:

         Izgradili smo kliznu kapiju na ulazu u školsko dvorište; izvršena je sanacija mokrog čvora (jer su učenici ranije koristili vanjski WC) te na taj način poboljšala zdrvstvena zaštita učenika; zamijenjene su dotrajale kanalizacione cijevi (urađena je odvodna kanalizacija u dužini od 50 metara sa cijevima promjera 200 mm; zamijenjena su vrata te polijepljene keramičke pločice kojih nije bilo u WC-ima; uređena je zbornica za koju su nabavljeni zbornički sto, stolice, ormar za razredne knjige, te ormari za nastavnike. Napravljena je montažna bina za školske priredbe i svečanosti što je unaprijedilo vizuelni dojam umjetničkog stvaralaštva naših učenika i nastavnika. Prostorno je riješen kabinet informatike (obzirom da se nastava informatike održavala u kabinetu tehničkog odgoja gdje su bili nemogući uslovi za kvalitetan rad učenika i nastavnika). Danas kabinet informatike posjeduje dovoljno računara za svakog učenika te postoji priključak za internet mrežu našeg provajdera BH Telecoma. Ovaj zadatak zahtijevao je izbijanje zidova, nove pregrade, izmiještanje vodovodne i elektro-instalacije kako bi se prostor doveo u red i priveo namjeni. Također je riješen i kabinet tehničkog odgoja. Sada je to kabinet sa novim podom od keramičkih pločica te opremljen pristojnom opremom, alatom i priborom.

         Prostornim rješavanjem kabineta informatike i tehničkog odgoja kuhinjski prostor se morao izmjestiti, što je zahtijevalo rekonstrukciju konstruktivnog (nosivog) zida te postavljanje novih vrata sa šalterom za izdavanje hrane; na čitavom unutrašnjem prostoru centralne škole u visini od 140 cm urađeno je skidanje oštećenih zidova (u učionicama, hodnicima i holovima kao i u kancelarijama direktora, pedagoga i sekretara škole) i ponovno gletovanje kompletne površine kao i farbanje unutrašnjom bojom. Izvršena je dijelom popravka oštećenih vrata a dijelom zamjena na svim prostorijama centralne škole sa postavljanjem novih elzet brava; izvršena je nabavka kancelarijskog namještaja u kancelariju direktora; izvršena je nabavka dva kombinovana bojlera te priključena na sistem grijanja.

         Izvršena je nabavka, izrada i ugradnja panoa sa zatvorenim staklima škole za sve predmete. Sprovedena je akcija uniformisanja učenika i nastavnika. Nabavljena je oprema za folklornu sekciju, digitalni fotoaparat kao i pumpa za snabdijevanje škole vodom iz školskog bunara. Urađen je prilazni put kotlovnici (rampa) sa nastrešnicom. Izvršena je izgradnja prostorije za pomoćno tehničko osoblje iznad kotlovnice, te je sanirana šupa za ogrjev.

         Sagrađena je zaštitna ograda između školskog poligona i parkinga, te instalirana  rasvjeta na školskom poligonu. Pored toga formiran je etno-kutak u holu škole. Škola je priključena na internet mrežu (kabinet informatike, kancelarije i zbornica) što je olakšalo komunikaciju škole sa Ministrastvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona, Pedagoškim zavodom Tuzla, te drugim relevantnim institucijama. Škola ima aktivnu web stranicu, a nabavljeno je i 15 računara i 1 laptop te 5 multifunkcijskih uređaja.

         U centralnoj školi zamijenjeni su stari, dotrajali prozori sa PVC stolarijom u vrijednosti od 48.000 KM. U potpunosti je saniran krov na centralnoj školi površine 786 m² kao i fasada na cijeloj školi. Školski prostor u centralnoj školi je obezbijeđen protivprovalnim sredstvima (alarm).

         U centralnoj školi započeta je izgradnja fiskulturne sale. Sve nabrojano je uređeno iz sredstava budžeta Vlade Tuzlanskog kantona od 68.000 KM, budžeta općine Gradačac, vlastitim sredstvima i sredstvima roditelja naših učenika.

         U školskom dvorištu centralne škole napravljen je školski park sa zasađenim ukrasnim stablima i dekorativnim biljem kao i izgrađenom fontanom. Urađene su klupe za odmor učenika i u dvorištu postavljeni nosači sa kantama za smeće.

         U veoma obimnoj programskoj aktivnosti nisu zanemarene ni područne škole. U Zelinji Srednjoj:

         Uvedena je voda u školu iz školskog bunara, izgrađena je ograda oko školskog dvorišta, školski objekat je obojen fasadnom bojom, te urađeno centralno grijenja u školi.

U školi u Jelovče Selu:

         Zamijenjeni su stari, dotrajali, drveni podovi sa „vinfleksom“ u podlozi (oko 120 m²) kao i prilazni put do škole, te urađeno je centralno grijanje.

         U školi u Jasenici:

         Urađena je ograda oko objekta sa odgovarajućom žicom i čeličnim stubovima.

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 322 – 326, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

13. Do 2014. godine završene su značajne investicione aktivnosti

Aktivnosti na održavanju i razvoju škole, odvijaju se u saradnji sa mjesnim zajednicama ovoga područja, sa roditeljima učenika, sa nadležnim organima Općine Gradačac i Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona. Nije izostala saradnja ni sa nevladinim organizacijama koje djeluju kako na ovom području tako i šire.

Mada je od 2004. godine do danas dosta urađeno na eliminisanju posljedica rata, ostao je i niz još uvijek neriješenih problema i potreba škole. Ratne štete su bile veoma velike. Za njihovu sanaciju potrebna su velika sredstva i duže vrijeme. Međutim, u skladu sa mogućnostima društvene zajednice, organi škole vode borbu da se svake godine uradi što je moguće više poslova iz podugačkog spiska neriješenih problema i potreba škole, kako bi obrazovni proces bio što uspješniji, a učenici dobili odgovarajuće znanje i potrebni pedagoški odgoj.

Školski objekat centralne škole bio je zbog ratnih šteta i starosti u lošem stanju. Stara fiskulturna sala bila je prostorno nedovoljna za potrebe škole. Vremenom ona je propala i srušena, jer nije bila za upotrebu. Organi škole sa širom društvenom zajednicom vode aktivnost za izgradnju novog sportskog objekta – fiskulturne sale.

Mokri čvor nije bio u funkciji, pa su učenici koristili vanjski WC. Školski objekti nakom popravke u Jelovče Selu i Zelinji Srednjoj bili su u nešto boljem stanju. Međutim, u područnoj školi Jasenica zbog uništenja škole u toku rata 1992-1995., učenici pohađaju školu u neuslovnom montažnom objektu koji je u vlasništvu Mjesne zajednice Jasenica.

Prioriteti su bili brojni, ali završavani su slijedeći poslovi:

• sanacija mokrih čvorova u školskim objektima,
• uređenje učionica, hodnika i holova,
• uređenje zbornice (nabavkom određene opreme),
• uređenje kancelarija. Nabavljen je ormar za razredne knjige,
• započeta je aktivnost na projektovanju fiskulturne sale u februaru 2007. godine. Projektovanje je povjereno firmi „Pinking“ i projektantu dipl. ing Mirzi Begoviću. Regulirano je pitanje vlasničkih odnosa za zemljište za potrebe škole. Troškove projektovanja fiskulturne sale prihvatila je općina Gradačac,
• izgrađena je i montirana klizna kapija za ulazak u dvorište škole, te postavljeni nosači i kante za smeće.

Zimski raspust ove školske godine iskorišten je da se djelimično sanira mokri čvor u prizemlju centralne škole i stavi u funkciju, zatim je saniran prostor za dežurne učenike. Ovi poslovi izvedeni su uz materijalnu pomoć roditelja kao i tehničkog osoblja škole.

         Školske 2007/08. godine prostorno je određen kabinet informatike koji je smješten u bivši prostor kabineta tehničkog odgoja, zatim je kuhinja izmještena u prostor ostave kabineta za tehnički odgoj. U školskoj kuhinji postavljena su nova vrata sa šalterom za izdavanje hrane. Na cijelom unutrašnjem prostoru centralne škole u visini od 140 cm izvedeno je skidanje oštećenih dijelova zida (u učionicama, hodnicima, holovima, kao i kancelarijama direktora, pedagoga i sekretara škole) te izvršeno gletovanje kompletne površine kao i farbanje odgovarajućom bojom. Izvršen je popravak svih učioničkih vrata kao i numeracija svih prostorija sa postavljanjem novih elzet brava. Zamijenjen je jedan dio stolarije, kao što su dotrajala vrata u kabinetu direktora. Nabavljen je novi kancelarijski namještaj i informatička oprema za potrebe uprave škole. Za područnu školu u Jelovče Selu nabavljen je računar i kopir aparat. U centralnoj školi nabavljeni su novi bojleri i priključeni na centralno grijanje u prizemlju i na spratu, te postavljeni novi radijatori u prostor novoformirane kuhinje. Nabavljeni su i postavljeni novi panoi sa zatvorenim zastakljenim prostorom u holove škole za sve predmete. Nabavljena je oprema za folklornu sekciju, digitalni fotoaparat, te urađeno dosta poslova na opremanju prostorija škole. Za nabavku i zamjenu stolarije utrošeno je 40.000 KM iz sredstava kantonalnog budžeta, kao i 8.000 KM obezbijeđenih sredstava iz općinskog budžeta. Značajan dio sredstava obezbijeđen je iz vlastitih izvora roditelja učenika, zatim dobrovoljnim radom roditelja i tehničkog osoblja škole. U centralnoj školi ugrađen je protivprovalni alarm iz sredstava koje je obezbijedila vlada Tuzlanskog kantona.

         Školske 2008/09. godine u cjelini je saniran krov na centralnoj školi čija površina iznosi 786 m², te obnovljena fasada škole u cjelini. Sredstva je obezbijedila vlada Tuzlanskog kantona. U područnoj školi Jelovče Selo zamijenjen je drveni pod površine 120 m² sa savremenim materijalom i uređen prilazni put do škole. U ovoj školi nabavljena je kotlovnica za centralno grijanje, što je učinjeno i u Zelinji Srednjoj. U školu u Zelinji Srednjoj uvedena je voda iz školskog bunara, te urađena nova ograda oko školskog dvorišta u dužini od 105 metara, te obnovljena fasada škole sa odgovarajućom fasadnom bojom.

         Školske 2009/10. godine, pored niza značajnih poslova treba napomenuti da je urađen prilazni put sa rampom i nastrešnicom u centralnoj školi, a iznad kotlovnice izgrađena je prostorija za pomoćno tehničko osoblje, sanirana je šupa za ogrjev, postavljena je ograda između školskog poligona i parking prostora, a na školskom poligonu izvedena je odgovarajuća rasvjeta. U holu škole formiran je etno-kutak. Veoma je značajan i priključak škole na internet mrežu (kabinet informatike, kancelarije i zbornica) što je omogućilo jednu savremenu komunikaciju škole sa svim korisnim izvorima informacija, te sa nadležnim institucijama kako na općini

Zamijenjen je krov škole koji je imao vidna oštećenja i dotrajalost

tako i na Tuzlanskom kantonu i šire. Škola je nabavila 15 računara, 1 lap-top, te 5 multifunkcijskih uređaja.

         Školske 2010/11. godine, nastavljene su brojne aktivnosti. Napominjemo samo neke: postavljanje koševa na košarkaškom igralištu, te dovršenje nekih poslova na školskom dvorištu. Ispred škole formiran je školski park sa izgrađenom fontanom. U školskoj 2011/12. godini nastavljeni su radovi na objektu fiskulturne sale iz sredstava mjesne zajednice Zelinja Donja i općine Gradačac u vrijednosti od 20.000 KM. Građevinski radovi su se odvijali na svlačionicama i postavile završne betonske grede.

         Od druge školske opreme nabavljene su police za 6 kabineta i izveden je zid na posljednjoj učionici na spratu.

Generalnom opravkom izmjenjen je krv, škola je dobila novi izgled

Izvedena je i kanalizaciona mreža oko školskog objekta

Potpuno je obnovljena fasada školskog objekta u Zelinji Donjoj koja je bila vidno oštećena

Izlivanje temelja za fiskulturnu salu u Zelinji Donjoj

Izvođenje radova na fiskulturnoj sali u Zelinji Donjoj. Zbog nedostatka financijskih sredstava objekat još nije zavšen

U područnoj školi Zelinja Srednja urađena je nova ograda oko šk. objekta

Nakon obnove škole u Zelinji Donjoj uređen je i plato (dvorište) ispred škole. U te radove uloženo je oko 2.500 KM. Između ostalog betonirano je dvorište škole površine 160 m².

         Poseban značaj ima investiciono ulaganje u rješavanje problema snabdijevanja škole sa potrebnim količinama pitke vode. Bunar ispred škole je sređen u toku 2012/13. školske godine. U taj projekat investirano je 5.160 KM.

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 311 – 322, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

11. Zbrinjavanje tehnološkog viška zaposlenika u obrazovanju

Početkom ove školske godine Ministarstvo obrazovanja, nauke kulture i sporta sačinilo je plan zbrinjavanja tehnološkog viška zaposlenika. Za rješavanje toga problema formirana je posebna komisija. U kantonalnoj komisiji sa područja općine Gradačac bio je direktor JU OŠ „Safvet-beg Bašagić“ Gradačac Safet Omerović. Međutim, ova škola nije time mnogo dobila jer su neki zaposlenici ostali nezbrinuti kao Zehra Čanić nastavnica biologije i hemije. Zbog toga je ona angažirana da izvodi nastvu likovne kulture, zatim kulture življenja i 6 sati hemije.

12. Izvođenje radova na centralnom grijanju u školi

U mjesecu oktobru 2004. godine otpočele su pripreme za izvođenje radova na centralnom grijanju u školi. Svi poslovi nisu mogli biti završeni jer je nedostajalo financijskih sredstava. Ukupna vrijednost radova sa kotlovnicom iznosila je 60.000 KM.

Izvori sredstava su bili slijedeći:

Red. broj	Izvor sredstava	Iznos
1.	Općina Gradačac	15.000 KM
2.	Vlastita sredstva	12.000 KM
3.	Prilozi nastavnika, građana i škole	8.000 KM
4.	Sredstva Ministarstva obrazovanja kantona	20.000 KM
	Ukupno:	55.000 KM

Od predviđenih radova ostala je neopremljena sala za tjelesni odgoj, gdje se nisu mogla ugraditi 2 kalorifera zbog nedostatka sredstava. Kao vrlo značajan datum za poboljšanje uslova života i rada zaposlenika i učenika treba zabilježiti subotu 23. oktobra 2004 godine, kada je podložena peć i centralno grijanje pušteno u rad. Sistem je normalno funkcionirao.

Učiteljica Taliba Hasić, sa jednim razredom učenika u Zelinji Srednjoj iz 2004. godine

Područna škola Zelinja Srednja, nekada centralna i jedina škola za čitavo zeljinsko i međićko područje uvijek je imala poseban značaj u osnovnom obrazovanju na općini Gradačac. Zbog toga smo u ovom dijelu teksta prezentirali nekoliko fotografija iz ove škole snimljenih 2004. godine.

Učiteljica Hava Mulahalilović, sa jednim razredom učenika u Zelinji Srednjoj iz 2004. godine

Hazemina Mujanović sekretar škole

Nastavnica historije i geografije Sanela Mujić sa učenicima 2005. godine

Nastavnica Zehrija Tokić, sa svojim razredom 2004/05. školske godine

Školska 2005/06. godina

         U avgustu 2005. godine u školskom ljetopisu kao podatak kojeg treba posebno istaći, zabilježeno je da učenici ove škole i dalje postižu vrlo značajne rezultate na takmičenjima. Na općinskom takmičenju osvajaju se prva mjesta iz matematike i fizike, a i na kantonalnom takmičenju osvojeno je prvo mjesto. Učenica ove škole Saida Udvinčić osvojila je prvo mjesto na kantonu te se plasirala na federalno takmičenje, gdje takođe zauzela zapaženo mjesto.

         Ove školske godine škola je počela sa radom u prvi ponedjeljak mjeseca septembra, a to je bio 5.9.2005. godine. Upisano je ukupno 556 učenika, koji su raspoređeni u 25 odjeljenja. Za centralnu školu kao i područne škole to izgleda ovako:

Red. broj	Škola	Razred i broj odj.	Broj učenika
1.	Zelinja Donja	I (2 od.)	33
	Zelinja Donja	II osm. (1 od.)	21
	Zelinja Donja	II dev. (1 od.)	16
	Zelinja Donja	III (2 od.)	37
	Zelinja Donja	IV (1 od.)	22
2.	Područna škola Zelinja Srednja	I (1 od.)	19
	Zelinja Srednja	II (dev.)	3
	Zelinja Srednja	II (1 od osm.)	13
	Zelinja Srednja	III (1 od.)	22
	Zelinja Srednja	IV (1 od.)	28
3.	Područna škola Jelovče Selo	Dva čista odj. i kombinacija	77
4.	Područna škola Jasenica	Dvije kombinacije	25
	Ukupno:	25 od.	556

Što se tiče broja zaposlenih u školi, u ovoj školskoj godini primljen je u radni odnos jedan broj novih zaposlenika: Melisa Turbić, pedagog, koja je prije toga položila pripravnički ispit, Aiša Sudić nastavnica razredne nastve, koja je prije toga položila pripravnički ispit, Mirsada Imamović nastavnica razredne nastave koja je prije toga položila pripravnički ispit, Anisa Osmić nastavnica razredne nastve koja je prije toga položila pripravnički ispit, Sanela Peštalić profesorica bosanskog jezika (pripravnik), Sadik Dervišević profesor historije i geografije, Senela Husić profesorica historije i geografije, Jasmina Ibrahimović profesorica bosanskog jezika, Aldijana Delić, prevodilac za engleski jezik, Sadmir ef. Biberkić vjeroučitelj. U januaru 2006. godine izabran je novi Školski odbor, u koji su izabrani: Ekrem Suljkanović predsjednik, Hasan Čerimović član iz reda nastavnika, Spasa Avrić – Suljkanović član iz reda nastavnika, Senahid Hasić član iz reda roditelja, Muharem Subašić član iz reda roditelja. Pogledajmo u dolje navedenom pregledu kakvo je bilo kretanje broja učenika, zatim spolnu strukturu, te broj odjeljenja za JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja sa područnim školama za period od 1993. do 2006. godine:

Red. broj	Školska godina	Broj učenika	Broj odjeljenja
muških	ženskih	Svega
1.	1993/94.	343	327	670	25
2.	1994/95.	318	301	619	22
3.	1995/96.	341	355	696	24
4.	1996/97.	258	258	516	19
5.	1997/98.	264	253	517	19
6.	1998/99.	260	263	523	19
7.	1999/00.	271	262	533	19
8.	2000/01.	265	244	509	21
9.	2001/02.	276	240	516	25
10.	2002/03.	281	245	526	21
11.	2003/04.	276	258	534	22
12.	2004/05.	271	279	550	24
13.	2005/06.	273	283	556	25

U školskoj 1996/97. godini ukupan broj učenika se znatno smanjio, što se može objasniti činjenicom da su svi učenici koji su pohađali školu u Zelinji Donjoj i njenim područnim školama, a nisu sa područja koje pokriva ova škola vraćeni u svoja mjesta življenja nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma o završetku ratnih sukoba u BiH 1995. godine. Pogledajmo u dolje navedenom pregledu kakvo je bilo kretanje broja učenika, zatim spolnu strukturu, te broj odjeljenja za JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja sa područnim školama za period od 2006. do 2013. godine:

Red. broj	Školska godina	Broj učenika	Broj odjeljenja
muških	ženskih	Svega
1.	2006/07.	283	293	576	26
2.	2007/08.	273	286	559	26
3.	2008/09.	250	271	521	23
4.	2009/10.	232	264	496	22
5.	2010/11.	220	231	451	22
6.	2011/12.	216	198	414	18
7.	2012/13.	214	185	399	18

Zanimljivi su i podaci o odnosu broja učenika od I-IV, kao i od V–IX razreda. Pogledajmo te podatke za period od 2007. do 2013. godine:

Red. broj	Školska godina	Broj učenika
I-IV	V-IX	Svega
1.	2007/08.	273	286	559
2.	2008/09.	247	274	521
3.	2009/10.	282	214	496
4.	2010/11.	235	216	451
5.	2011/12.	178	236	414
6.	2012/13.	197	202	399
7.	2013/14.	168	251	419

Kako vidimo, u analiziranom periodu od 2007. do 2013/14. školske godine imamo kontinuirani pad broja učenika iz godine u godinu, da bi u školu u  školskoj 2012/13. godini  bilo upisano od I do IX razreda svega 399 učenika. Istina, stanje se nešto poboljšava u šk. 2013/14. godini u odnosu na prethodne dvije godine. Događaju se u dužem vremenskom periodu vrlo negativne tendencije u pogledu ukupnog broja učenika. Odgovor zašto je to tako nije jednostavno dobiti? Razlog može biti dvojak: pad nataliteta kao i raseljavanje stanovništva. Na odgovor nećemo čekati dugo. U mjesecu oktobru 2013. godine je popis stanovništva, pa nakon toga u narednim mjesecima možemo očekivati i prve rezultate popisa.

Fadila Haskić, profesorica bosanskog jezika i književnosti, sa VI-a razredom

Azemina Smajlović, prof. njemačkog jezika i književnosti sa VII-a razredom

Hasan Ćerimović, prof. razredne nastave, saV-a razredom

Hava Mulahalilović, prof. raz. nastave sa II-a razredom

Hajrudin Mehanović, prof. isl. vjeronauke sa VIII-b razredom

Sadik Dervišević, prof. historije i geografije, sa IX-a razredom

VIII-a razred 2007/08. šk. godine, sa razrednikom Dinom Isanović i direktorom škole Redžom Osmićem

VIII-b razred 2007/08. šk. godine, sa razrednikom Sanelom Hasić i direktorom škole Redžom Osmićem

VIII-c razred 2007/08. šk. godine, sa razrednikom Sadikom Dervišević i direktorom škole Redžom Osmićem

VIII-a razred 2008/09. šk. godine, sa razrednikom Dijanom Mehić i direktorom škole Redžom Osmićem

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 298 – 310, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić

(NASTAVAK SLIJEDI)

7. Godine 2003. proširen je i produbljen bunar radi obezbjeđenja veće količine pitke vode za školu

         Školska 2003/04. godina počela je sa izvjesnim zakašnjenjem. Zbog vremenskih neprilika, školska godina je počela umjesto 1.9.2003. sa zakašnjenjem od 8 dana. U tom periodu u školi je urađen značajan posao. Naime, proširen je i produbljen školski bunar u cilju obezbjeđenja veće količine pitke vode. Određen broj građana dao je po 50 KM kako bi se platili stručni radovi na zidanju bunara. Kamen za te radove dao je Ramo Selimović iz Jasenice, a utovar kamena su vršili zaposlenici škole. Za prevoz su obezbijeđena dva traktora koje su dali Hajrudin Ibrahimović i Mujo Ćorić. Nakon popravke i proširenja bunara dobijene su dovoljne količine vode za potrebe škole. Proširenje bunara vršili su: Esed Dervišević, Velija Kukuruz, Džemal Hapadžić, Hajrudin Mehanović i Bajro Selimović. Nažalost Esed Dervišević, nakon nekoliko dana po završetku radova na bunaru je preminuo.

         Ove školske godine potrebno je posebno napomenuti jedan značajan događaj za poboljšanje uslova rada u školi. Raspisan je tender za izvođenje radova na centralnom grijanju školskih prostora. Tu odluku donio je Upravni odbor škole dana 5.11.2003. ghodine, u sastavu: Ramiz Begović – predsjednik Upravnog odbora i članovi Musto Tokić, Taliba Hasić, Hazemina Mujanović sekretar škole.

         Školu je napustila Edina Nuhanović nastavnica engleskog jezika, a primljena je Danijela Huseinbašić prevodilac za engleski jezik.

         8. Kanton Treviso iz Italije 2003. godine donira sredstva školi za obnovu dotrajale opreme

         U školi je 5.12.2003. godine primljena dobra vijest, naime, škola je dobila obavještenje o značajnoj donaciji sredstava iz Italije za nabavku opreme za školu. Od gospodina Fabia Gazzabina stiže pošiljka. Šleperom su dovezene u školu: klupe, stolice i računala. Tom prilikom škola je dobila 227 stolova za učenike sa 141 stolicom, 7 nastavničkih stolova i tri računara. Značajnu ulogu u dopremanju te opreme odigrale su firme „Venera“ i „Novošped“ iz Srebrenika kao i Carinarnica Srebrenik. Na tome se angažirao gospodin Sead Dadanović, koji je doveo donatora iz Italije, kada je i otpočela saradnja sa gospodinom Fabiom Gazzebinom.

Komisija za upis učenika, aprila 2004. godine: Avrić – Suljkanović Spasa nastavnik razredne nastave, Esad Mujanović direktor škole, Mensur Hasanbašić logoped, Hazemina Mujanović sekretar škole, Vildana Vilić nastavnica razredne nastve

9. Uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja u osnovnim školama

         Školska 2004/05. godina otpočela je sa jednom novinom u sistemu osnovnog obrazovanja, koja ima historijski značaj. Od početka ove godine uvedeno je devetogodišnje osnovno obrazovanje. Upis učenika u prvi razred izvršila je posebna komisija u sastavu: 1. Spasa Avrić – Suljkanović nastavnica razredne nastave, 2. Esad Mujanović direktor škole, 3. Mensur Hasanbašić logoped, 4. Hazemina Mujanović sekretar škole, 5. Vildana Vilić nastavnica razredne nastve. U petak 30. aprila 2004. godine proslavljen je i Dan škole. Tom prilikom podijeljene su diplome učenicima za osvojena povoljna mjesta na općinskom, kantonalnom i federalnom takmičenju.

Učenik Nasir Kujraković postigao je izvrsne rezultate na općinskom, kantonalnom i federalnom nivou

Direktor škole Esad Mujanović i Bešir Šehić predsjednik Mjesne zajednice Zelinja Donja uručili su učeniku Nasiru Kujrakoviću nagrade i pohavele.

         10. Učenici osnovne škole Zelinja Donja osvajaju značajna mjesta na općinskim, kantonalnim i federalnim takmičenjima

Učenik VIII razreda Nasir Kujraković osvojio je iz fizike prvo mjesto na općinskom takmičenju, zatim prvo mjesto na kantonalnom takmičenju, osvojivši svih 100 bodova prilikom testiranja, te četvrto mjesto na federalnom takmičenju. Inače, ovaj učenik je i u prethodnom VII razredu postigao iste rezultate, s tim što je na federalnom nivou osvojio treće mjesto. Za dobre rezultate u takmičenju učenik je od restorana „Kondor“ i Rajfajzen osiguranja dobio nagradu od 100 KM i besplatnu ekskurziju u Neum.

Prilikom proslave Dana škole 30.4.2004. godine, izveden je  bogat program od strane učenika škole Zelinja Donja

Zanimljivo je da je nagrađivani i uspješni učenik Nasir Kujraković, nakon završene osmogodišnje škole u Zelinji Donjoj nastavio školovanje u srednjoj školi i na fakultetu. Evo njegove kratke biografije:

         Rođen sam u Gradačcu 19.6.1989. godine. Završio sam Osnovnu školu „Musa Ćazim Ćatić u Zelinji Donjoj kao učenik generacije. Dalje školovanje sam nastavio na Tursko-bosanskom Sarajevo koledžu. Kao odličan učenik dobio sam besplatno školovanje koje sam završio sa zapaženim uspjehom. Nakon toga u Tuzli se upisujem na Elektrotehnički fakultet, odsjek Tehnička informatika. Studije sam završio 2012. godine sa prosječnom ocjenom 9,08, a dobio sam i srebrenu plaketu Univerziteta u Tuzli. Nakon završenih studija upisao sam magistarski studij na odsjeku Automatika i robotika. Očekujem zavšetak toga studija početkom 2014. godine čime ću steći akademsko zvanje magistra elektrotehničkih nauka i računarstva. Govorim turski i engleski jezik.

Kujraković Nasir

Saida Udvinčić učenica VII razreda osvojila je treće mjesto iz matematike i fizike na općinskom takmičenju i plasirala se na kantonalno takmičenje. Predsjednik Mjesne zajednice u Zelinji Donjoj Bešir Šehić uručio joj je skroman poklon

Nekoliko riječi o uspješnoj učenici VII razreda Saidi Udvinčić. Ona je osvojila treće mjesto iz matematike, kao i treće mjesto iz fizike na općinskom takmičenju. Time se plasirala na kantonalno takmičenje. Na kantonalnom takmičenju osvojila je četvrto mjesto i plasirala se na federalno takmičenje. Mjesna zajednica Zelinja Donja prepoznala je njene rezultate i uručila joj skromne poklone koje joj je uručio predsjednik mjesne zajednice Bešir Šehić.

Senka Hasić i Ismet Hasić učenici VIII razreda primili su pohvale za učešće i uspješno kantonalno takmičenje iz fizike za VIII razred

Pripreme učenika za takmičenje iz matematike i fizike vodio je nastavnik Nedžad Udvinčić koji je dobio priznanje za postignute uspjehe

Na općinskom takmičenju iz vjeronauke za VII razrede za osvojeno  prvo mjesto njegovog razreda primio je priznanje Hajrudin ef. Mehanović

Odbojkaši škole pokazali su dobre sportske rezultate. Ovdje ih  vidimo sa nastavnikom Osmanom

Maturanti VIII-a razreda 2003/04. školske godine

Dio zaposlenika JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Zelinja Donja

Haris Imširović učenik V-a odjeljenja na općinskom takmičenju  osvojio je drugo mjesto iz matematike

Školska 2004/05. godina.

         Pomoćno – tehničko osoblje škole počelo je sa radom nakon ljetnjeg odmora u ponedjeljak 9.8.2004. godine. Za vrijeme ljetne pauze škola je temeljito očišćena i okrečena, tako da se pri ulasku u prostorije škole to odmah primjetilo i osjetilo. Nastavno osoblje se okupilo 16.8.2004. godine, kada su počele i njihove pripreme za uspješan početak školske godine. Interesovanje je uobičajeno. Postavljaju se pitanja, kakvo je stanje sa udžbenicima, te kakva je situacija sa početkom devetodišnjeg obrazovanja. Ljetni mjeseci koji su protekli nisu izazvali nikakvo nezadovoljstvo kod zaposlenika, redovno su isplaćene plaće, regresi i ostale naknade.

         Poslije rata, 1992-1995. godine, ovo je prva školska godina u kojoj imamo tri peta razreda sa ukupno 75 učenika, a kao vrlo važna novost je i uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja. U matičnoj školi u prvi razred devetogodišnje škole upisano je samo jedno odjeljenje od 16 učenika, dok se u područnim školama pristupilo kombinacijama prvih razreda devetogodišnje sa prvim razredima osmogodišnje škole. Kombinacija je izvršena u područnim školama u Jelovče Selu i Zelinji Srednjoj, dok je u područnoj školi Jasenica izbjegnut taj slučaj.

Ovaj tekst korišten je iz knjige JU OSNOVNA ŠKOLA „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZELINJA DONJA GRADAČAC (1914-2014), str. 287 – 298, izdavač  JU JB „Alija Isaković“ Gradačac, autor Esad Sarajlić