VJERSKE I KULTURNE PRILIKE U KATOLIKA GRADAČCA

Vjerske i kulturne prilike  kod katolika.

Kako smo istakli u vrijeme pada Posavine pod osmansku upravu, zatečeno je malobrojno katoličko stanovništvo. Šta se dogodilo sa tim stanovništvom, historijski izvori malo govore. Ali, jedno je tačno, Osmanlije nisu vršile prisilnu islamizaciju zatečenog stanovništva. Jer na gradačačkom području u to vrijeme postojali su franjevački samostani u Modriči i Skakavi. Oni su po dolasku Turaka nastavili sa svojim radom. Katoličko stanovništvo se slobodno okupljalo u vjerskim objektima, kao i ostali kršćani.

Za razvoj vjerskog i kulturnog života u Bosni, najveću zaslugu imaju franjevci, koje je papa uputio na ove prostore. Nakon osnivanja franjevačke vikarije 1340. godine pa do osvajanja Bosne od strane Osmanlija 1463. godine, oni su uspjeli podići 17 crkava koje su bile samostalne. Za 123 godine izgrađene su katoličke crkve: Srebrenica, Zvornik, Crnča, Olovo, Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Bijeljina, Koraj, Visoko, Fojnica, Kreševo, Sutjeska, Tešanj, Modriča, te još tri crkve koje se prije dolaska Osmanlija prestale sa radom, a to su Teočak, Gornja Skakava kod Srebrenika, te crkva sv. Nikole u selu Čagalj kod Srebrenice. U vreme iza gradnje ovih crkava i poslije odvijao se i progon pristalica Crkve bosanske i njihovo prevođenje na katoličanstvo. Naročitu aktivnost na tom planu poduzeo je kralj Stjepan Tomaš (1459.-1461.) Istina, uticaj katoličanstva u to vrijeme počinje slabiti, jer je već prisutan uticaj islama, kao i masovni dolazak na te prostore vlaha-stočara.

Sultan Mehmed II. Fatih je svojom adhnamom, koju je izdao u Milodražu kod Fojnice u maju 1463. godine zagarantovao franjevcima slobodu vjere, kao i lične slobode. Međutim, po jednom drugom zakonu iz 1516. godine crkve se nisu mogle graditi tamo, gdje nisu ranije postojale. Osmanlije su štitili zatečeno stanje, ali su željeli razvijati nove gradove u kojima će razvijati svoju vlastitu kulturu.

          Jedna od vrlo starih župa na području Gradačca je i Tramošnica, koja se kao takva spominje od 1673. godine. Međutim 1679. godine spominje se i samostan u Modriči u kojem je živjelo i radilo 10 franjevaca, za koje su vezani katolici iz dijela Posavine, odnosno gradačačkog kraja.

          Autor Luka Đaković piše kako je „u tuzlanskom kraju od Krivaje do Save bilo 1675. godine četiri franjevačka samostana sa 12 katoličkih župa i preko 32.000 katolika, a 33 godine kasnije u ovom području zatečen je samo jedan samostan koji se nalazio u Tuzli, a i on je bio nenastanjen“.  Područje sjeverne Bosne katolici napuštaju u 17. stoljeću i početkom 18. stoljeća. Oni se najviše sele prema Slavoniji i Dalmaciji. Nakon 1689. godine iz sjeverne i zapadne Bosne u Slavoniju je preselilo 23.300 katolika. Slavonija je oslobođena 1689. godine.

          Vrlo je značajan kulturni razvoj kod katolika u Osmanskom periodu. Tako je recimo u samostanu Tolisa formirana bogata samostanska biblioteka, koja ima značajnu kulturnu i historijsku vrijednost. Tu su vrlo vrijedna djela iz vjerskog života katolika. Najstarija djela potiču iz prve četvrtine 16. stoljeća. Biblioteka ima niz značajnih djela. Vrijedan spomena je i rječnik arapsko – perzijsko – tursko– latinski, koji je štampan u Beču 1780. godine. Štampan je u četiri debela sveska i kao takav je jedinstven primjerak u Bosni. Sačuvana je i vrlo vrijedna arhivska građa u čemu značajno mjesto zauzima matica krštenih, vjenčanih i pokojnih od 1745. godine, a odnosi se na sela Toliške župe.

          Veoma je vrijedno napomenuti da se u arhivskoj građi nalazi rukopisna zaostavština fra Martina Nedića, njegov ljetopis, te veliki broj fermana i nekih povlastica na arapskom jeziku koji su prevedeni velikim dijelom na latinski ili hrvatski jezik. Tu je i veća zbirka starijih slika, koje su samostanu poklonjene, naslijeđene i kupljene. Sve su ove slike iz vjerskog života katolika i imaju svoju univerzalnu vrijednost.

          Bilo bi manjkavo ne pomenuti i bogatu numizmatičku i arheološku zbirku koje se čuvaju u samostanu Tolisa. U numizmatičkoj zbirci, koja je stručno obrađena nalazi se između ostalog 350 komada grčkog novca starosti od 350 godina prije nove ere, ili 753 komada rimskog novca AB Urbe condita, zatim bizantski novac iz četvrtog stoljeća nove ere, tu su i primjerci splitskog novca iz 13. stoljeća, srpskog iz 13. stoljeća, bosanskog iz 14. stoljeća, slavonskog iz 14. stoljeća, dubrovačkog iz 15. stoljeća i niz drugih.

          Arheološka zbirka sadrži predmete iz kamenog doba, kao što su na primjer kamene sjekire; pa iz bronzanog doba, narukvice, naušnice, igle. Ima tu predmeta i od keramike i željeza. Zbirka sadrži i kosti i zube velikih životinja, čiji je zub dugačak 30,5 cm, a težak 4,5 kg. Tu su i eksponati oružja, iz Osmanskog perioda kao što su džeferdari, puške, sablje, i noževi, kao i zbirka starih fotografija i razglednica, nastalih za vrijeme austro-ugarskog perioda. Zahvaljujući pojedinim zaslužnim franjevcima sakupljeno je veoma značajno kulturno – historijsko bogatstvo, koje se vrlo brižno čuva  u samostanu u Tolisi na Savi, što je najbolji dokaz o njihovoj bogatoj prošlosti i odnosu prema tekovinama civilizacije.

Iako ima dosta historičara koji neosnovano tvrde da su Osmanlije zabranjivale izgradnju vjerskih objekata i rušili postojeće vjerske objekte, primjeri iz gradačačkog kraja govore nam drugačije. Tako je u Tolisi na Savi, u ovom periodu nekoliko puta obnavljana pa i građena nova katolička crkva. Građeni su i župski stambeni objekti uz odobrenje osmanskih vlasti.

Kada je trebalo novo zemljište za izgradnju župnog stana i drugih objekata, saglasnost je davala Porta, bosanski vezir, kao i zvornički sandžakbeg, i gradačački kapetani. U tome se isticao bosanski vezir Huršid-paša, zvornički kajmakam Nuredin-paša, kao i kapetani Gradaščevići, što se posebno odnosi na Husein-kapetana. Husein-kapetan je čak darovao i svoje zemljište za izgradnju sakralnih katoličkih objekata, o čemu piše i fra Martin Nedić. O tome je pisao i austrijski generalni konzul u Sarajevu.

I poslije Husein-kapetana građeni su katolički vjerski objekti u Tolisi. Ne može se reći da je to išlo sve glatko. Za gradnju crkve nije dolazilo u obzir zemljište izloženo poplavama, koje su česte u tom kraju zbog izlijevanja Save, obično u proljeće ili jesen. U konkretnom slučaju taj izbor zemljišta rješavala je posebna komisija, koju je obrazovao zvornički kajmakam Isak-paša čije sjedište je bilo u Tuzli. Komisiju je predvodio gradačački zapovjednik Tahir-efendija Čopanoglu.

Odbor koji je bio zadužen da obavi ovaj posao ispred osmanskih vlasti bio je sastavljen od Osman-age Bešlagića iz Tuzle, mudir Hamdi-efendije iz Gradačca, te Ibrahim-bega i Rešid-bega iz Gradačca. Odbornik sa još jednim brojem lica iz Gradačca izvršili su mjerenje zemljišta. Konkretno, taj posao obavio je Muharem Gromić. Zamjena zemljišta okončana je u junu 1862. godine. Ovaj posao je završen 1866. godine, naredbom vezira Osman-paše. O tome je napravljeno i pismeno izvješće koje je u Tolisi sačinio Hafiz Hodža i predao ga gradačačkom mudiru Ahmet–begu, koji je to izvješće uputio veziru u Sarajevo, a iz Sarajeva zahtjev je poslan u Carigrad.

Dakle bilo je podosta birokratiziranja i odugovlačenja. Nezadovoljan je bio fra Martin Nedić, ali na kraju se sve dobro završilo, i dobijeno je pozitivno rješenje. Iz ovoga vidimo da su birokratske zavrzlame bile prisutne i prije 150 godina.

U septembru 1874. godine u Tolisi je izgrađen novi franjevački samostan tako „da u njemu može udobno boraviti 12 redovnika (…) sa pripojenom mu crkvom sa svim pravima i povlasticama datim franjevačkom redu (…) s tim da je predviđena jedna klauzula o podređenosti Bosanskoj provinciji“. Sadašnji samostan u Tolisi sagrađen je 1923. godine.

U vrijeme Husein-kapetana Gradaščevića na području Posavine izgrađeno je više katoličkih vjerskih objekata. Tome je dao veliki doprinos i fra Martin Nedić i fra Ilija Starčević koji su imali dobru saradnju sa Husein–kapetanom. Tolisa je bila centar, gdje se uvijek nešto gradilo i dograđivalo. Građene su i mnoge kapele, kao što su Dubrave, Garevo i druge.

U Gradačcu je izgrađena nova katolička crkva 1888. godine. Uspostavljanjem austro-ugarske vlasti u BiH, vrlo brzo se osniva Vrhbosanska nadbiskupija. Na čelu je dr. Josip Štadler. On realizira obiman program izgradnje novih vjerskih objekata. U Sarajevu je izgrađena katedrala, bogoslovija, a u Travniku nešto kasnije Isusovačko sjemenište. Osnivaju se i nove župe, a na njihovo čelo dolaze svećenici „petrovci“. U Mostaru i Banjaluci osnivaju se biskupije. Između franjevaca i nadbiskupa Štadlera nastaju određeni problemi oko podjele župa. Posreduje i Rim. Prave se određeni sporazumi koji se ne sprovode do kraja.

U Tramošnici sa okolnim selima živi značajan broj katolika, pa se 1888. godine gradi nova crkva, a vrlo značajnu aktivnost provodi fra Ilija Čavarević. Pored crkve, nešto kasnije se gradi i nova osnovna škola. Fra Ilija Čaverević je porijeklom iz Tramošnice. Tramošnička župa je u ranijem periodu pripadala modričkom franjevačkom samostanu sv. Ilije. Inače, Tramošnica kao župa spominje se prvi puta 1653. godine. Prema podacima od 1743. godine župa Tramošnica bila je slabo naseljena. Te godine je ovdje popisano svega deset porodica, sa četrdeset i jednim odraslim članom i dvadeset dvoje djece. Slatina je imala dvanaest porodica, a Turić trinaest. Ova tri sela zajedno su imala svega 250 vjernika. Slična situacija je bila i 1768. godine.

Tramošničkoj župi u to vrijeme pored navedenih sela pripadaju i Zovik, Ledenice, Babića Čardak i Gareva. Međutim Garevo se kasnije odvaja u samostalnu župu. Župa Tramošnica je oko 1820. godine imala oko 330 porodica sa 2.057 vjernika.

U Gradačcu se 1868. formira posebna župa. Godine 1864. u sastavu župe Tramošnica nalaze se sela: Čardak, Grab, Liporašće, Orlovo Polje, Slatina, Turić, i Vodice. Kada se u Gradačcu formirala posebna župa, pripadale su joj svega 14 katoličkih porodica i 65 vjernika.

U vrijeme Husein-kapetana Gradaščevića 1831. godine u Tramošnici je sagrađen župni stan sa 5 soba, podignut je manji voćnjak i vinograd sa 1400 čokota vinove loze. Gradnju je obezbijedio župnik Ambrož Matić. On je 10 godina kasnije sagradio novu župnu crkvu od drveta. Zemljište za izgradnju crkve, ovaj župnik kupio je od Alaj-bega Gradaščevića.

U periodu između 1838. – 1918. godine izgrađeni su novi vjerski objekti katolika. Izgrađena je crkva u Špionici, 1881. godine, zatim kako smo naveli u Tramošnici 1888, zatim u Breškama i Zoviku 1890. godine, te crkva u Domaljevcu 1894. godine.

Fra Ilija Čavarević je 1888. godine, sagradio crkvu od tesanog kamena, u novogotskom stilu. U ovoj crkvi fra Ilija je bio župnik 21 godinu. Kamen je uz dozvolu austrijskih vlasti uzet sa gradske tvrđave iz Gradačca.

Tada je tvrđava u Gradačcu bila ozbiljno ugrožena. Prijetila je opasnost da se sa njenih zidina razvuče kamen za razne potrebe. Bošnjački predstavnici u gradskim vlastima Gradačca, pa i građani Bošnjaci su oštro reagovali. Pisane su peticije austrijskom caru, pa je odnošenje kamena sa tvrđasve obustavljeno. Kasnije umjesto kamenih blokova u dijelove jugoistočnih bedema ugrađena je cigla.

Tramošničko groblje u selu Okrugliću, jedno je od najstarijih u Posavini. Smatra se starim preko 500 godina. U tramošničkom groblju ukopan je i fra Ilija Čavarević. Njegov nadgrobni spomenik od granita uništen je 1992. godine.

Kapelani koji su upravljali Tramošničkom kapelanijom do 1802. godine bili su:

Godine 1802. kapelanija u Tramošnici dobila je status potpuno samostalne župe. Od tada župom Tramošnica upravljaju:

Fra Ilija Čavarović rođen je u Tramošnici, 10. maja 1844. Osnovnu školu završio je u Tramošnici, a dalje školovanje nastavio u Kraljevoj Sutjesci, završava bogosloviju u Đakovu, gdje je zaređen 22.XII. 1867. Obavljao je više odgovornih dužnosti. Bio je profesor i rektor bogoslovije, a obavljao je i dužnost tajnika bosanskog biskupa.Vršio je dužnost provincijala Bosne Srebrene 1882. – 1885.

U Kraljevini Jugoslaviji župom su upravljali:

Među prvim župnicima crkve u Gradačcu bio je župnik Franjo Jurić.

Zbog izuzetnog značaja za katoličku crkvu u gradačačkom kraju fra Ilije Starčevića i fra Martina Nedića, dužni smo ovdje reći nekoliko riječi iz njhovog bogatog djelovanja u  vjersko obrazovnom i kulturnom životu katolika.

Fra Ilija Starčević (1794. – 1845.) je jedan od najznamenitijih franjevaca koji su živjeli i djelovali na području Bosanske Posavine. Rođen je 1794. godine. Za života bio je svjedokom burnih događaja u Bosni i Herceogovini u drugoj polovini 19. stoljeća. Završio je humanističke studije u Pečuhu, filozofiju u Boji, a teologiju u Szambatelu u Ugarskoj. Pored toga završio je i studij muzike. U toku cijelog školovanja dobio je odlične ocjene.

U župu Tolisu dolazi 1819. godine, u vrijeme kada je u njoj bilo oko 6000 katolika. Njegov dolazak u župu Tolisu na Savi, koja je pripadala Gradačcu pada u vrijeme, kada će vrlo brzo Husein-beg Gradaščević doći na čelo Gradačačke kapetanije. U vrijeme kada katolici nisu bili ni zadovoljni, a kamoli „oduševljeni“ osmanskom upravom, za Starčevića se može reći da je stekao naklonost Husein-kapetana Gradaščevića, za kojeg franjevci iz Tolise ističu da je bio odviše strog „svojim načinom života i rada“.

Fra Ilija Starčević se istakao svojim sposobnostima i radom u župi Tolisa. Podigao je župni stan sa 8 soba i crkvu za 1500 vjernika, te školu za 120 djece. Sve je to izgrađeno i sredstvima župljana, a veliki dio dao je lično i fra Ilija. U tim aktivnostima imao je nesumnjivu podršku Husein-kapetana Gradaščevića.

Po nalogu Husein-kapetana fra Ilija Starčević je 1829. godine išao u Peštu, a drugi puta 1831. godine „također po nalogu Husein-kapetana caru Franji. Bilo je to pred odlučujuće bitke sa sultanovom vojskom“.  Starčević ističe da je na zahtjev Husein-kapetana pred burne događaje u sukobu sa osmanskom vojskom obezbjeđivao zapadnu štampu, kako bi mogao pratiti reakcije zapada na događaje u Bosni.

Teško bolestan fra Ilija Starčević umro je 10.10. 1845. godine.

(Tekst preuzet iz knjige GRADAČAC SA OKOLINOM – U PROŠLOSTI, autor Esad Sarajlić, „Preporod“ Gradačac, 2008. godine, str. 186-191).

Tekst možete koristiti uz navođenje izvora.

(Nastavak slijedi)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: